ALEKSANDAR VUČIĆ – JAHAČ APOKALIPSE ILI GLASNIK MIRA?

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Komentar dana jednog Bošnjaka

ALEKSANDAR VUČIĆ – JAHAČ APOKALIPSE ILI GLASNIK MIRA?

Aleksandar Vučić je sluzavi manipulator koji skupo naplačuje svoj ljigavi zanat što ga je tako dobro ispekao kod onih najgorih od svih mračnih učitelja, Šešelja i Miloševića.

Vučić poput Balkanskog Kasapina čini sve da se prikaže kao objektivan političar i pomiritelj, graditelj i fizičkih i puteva između naroda, religija i država.

Međutim, kad se razgrne plast od miroljubive poze sa prstima smjerno ukrštenih preko stomaka i velikih a ispraznih gesti dolazi se do maglovite, amorfne tvari od koje je sačinjen taj patološki lažov čija je krunska ambicija da dovijeka i po cijenu nezamislivoj i onom koji ima samo trunku savjesti ostane na vlasti.

Mora se biti posebna vrsta poremećenog nitkova da bi se moglo simbolično preimenovati ulicu Zorana Đinđiča u ulicu Ratka Mladića, prvo izlobirati kod Rusije spriječavanje donošenja u Savjetu sigurnosti UN-a rezolucije o osudi genocida u Srebrenici pa potom otići u srebrenički memorijal i “pokloniti” se žrtvama genocida znajući da će to isprovocirati porodice ubijenih, pa se u prisustvu agenata BIA-e nakon izazvanog incidenta predstaviti žrtvom i izrelativizirati cijeli pomen ubijenima Bošnjacima u genocidu.

Isto je Vučić uradio i u Priboju nakon nacionalističkog (nacističkog) organiziranog incidenta u kojem su lokalni policajci srpske nacionalnosti zazivali ponavljanje srebreničkog genocida u tom gradu.

Prije incidenta Vučić je poslao cijeli državni vrh Srbije u Banjaluku na obilježavanje neustavnog dana r.s. koji je 1992. god. označio početak kampanje zločina koji će završiti u genocidu nad Bošnjacima.

Time je doveo do usijanja srpski nacionalizam i u Bosni i Srbiji, pa je onda nastupio kao pomiritelj Srba i Bošnjaka ali tako da bi opravdao srpske nacionaliste tezom da su ih izazvali Bošnjaci, koji svakodnevno rade iste ili gore svari kao i oni.

Da bi manipulaciju zaokružio opravdao je počinitelje državnog udara u Bosni tezom da su oni u svemu tome nevini legalisti jer hoće samo da sačuvaju ono što je njihovo, „republiku srpsku“ i imovinu koja joj pripada te time dao za pravo Dodiku koji tvrdi da se r.s. i Srbi takvim akcijama samo brane od muslimana sa kojima je suživot inače nemoguć.

Potom je sebe stavio u centar zbivanja predstavljajući se da je zbog svoje objektivnosti, mirotvorstva, umjerenosti i u svakoj prilici odlučnosti da zauzme državnički stav postao glavnom žrtvom nacionalista i među Srbima i Bošnjacima.

Time je pred domaćom i međunarodnom javnosti još jednom izbjegao da se na njega ispravno upre prstom kao na onog koji je nakon početnog napora Vojislava Kočtunice srpski nacionalizam i izgradnju Velike Srbije vratio u mainstream srpske politike sa svim užasnim posljedicama do kojih to već dovodi prvo u Bosni a onda i u krajevima u Srbiji u kojima žive Bošnjaci.

Time je, po običaju, sebe lažno i nasilu pozicionirao u politički centar, koji kao jedini umirujuće i povezujuće djeluje u Srbiji i u cijelom regionu.

Ako je i od onog koji je sa Jevrejskog groblja pucao po Sarajlijama, u Narodnoj Skupštini Srbije prijetio da treba pobiti sto muslimana za jednog Srbina, i kao Miloševićev ministar informisanja predlagao zakon o ukidanju slobodnog novinarskog izvještavanja, organizovao pritisak na svjedoke Tužilastva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u predmetu protiv Šešelja, mnogo je.

Share.

Leave A Reply