Hasan Kafi Pruščak – najveći mislilac XVI stoljeća i prvi čovjek koji je uočio da Osmansko carstvo propada

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Kriza u koje je zapalo Osmansko carstvo nakon smrti sultana Sulejmana Kanunija (1520 – 1566) rezultiralo je brojnim unutrašnjim i vanjskim neprilikama i poteškoćama. Tome je naročito pridonio niz slabašnih nasljednika Sulejmana i slabljenje klasične osmanske ustanove na kojoj se temeljila snaga države – timarskog sistema. Shodno tome slabili su i osnovni osmanski redovi vojske, na kojima se temeljila snaga države, spahije i janjičari, kao i brojni drugi redovi. Ove negativne promjene uočile su brojne obrazovane ličnosti Osmanskog carstva. Među njima je i jedan naš zemljak, Hasan Kafi Pruščak (1544 – 1615). Smatra se najznamenitijim misliocem XVI stoljeća kod Bošnjaka. Marljivo je radio na prikupljanju građe po istanbulskim bibliotekama te učestvovao na vojnim pohodima u Mađarskoj, gdje je bio svjedok problema.

Rodom iz prusačkog kraja, gdje je obnašao dužnog kadije Prusačkog kadiluka, Hasan Kafi se cijeli život kretao između obrazovanja i nauke, sa jedne strane, te administracije i politike, sa druge strane. Nakon što je osmanska vojska, pod zapovjedništvom bosanskog beglerbega Hasan paše Predojevića, doživjela težak poraz u Bici kod Siska 1593. godine, Hasan Kafi je prvi uočio negativnu posljedicu ovog poraza i na unutrašnjem a i na vanjskom planu za Carstvo. Uočavajući niz slabosti, koje su porazom nastale, on, da bi ponudio rješenje problema, piše svoje najpoznatije djelo “Temelji mudrosti o uređenju svijeta” (Usul Al Hikam Fi Nizam Al – ‘Alam), koje predstavlja političko – moralnu raspravu o uređenju države.

Prva verzija, napisana na arapskom jeziku, je ukazala na sve poteškoće u kojima se našlo Osmansko carstvo. Obzirom da je 1596. godine, kada je knjiga izašla, veliki vezir bio Ibrahim paša Novošeherlija iz Maglaja, Hasan Kafi ga zamoli da djelo uruči tadašnjem sultanu Mehmedu III. Ibrahim paša ga je savjetovao da djelo prevede i protumači na turski jezik “kako bi se njime mogli okoristiti i činovnici carskog divana”. Uvažavajući sugestije Hasan Kafi se vrati u Prusac i u martu 1597. godine prevede djelo sa arapskom jezika na turski te ga obogati brojnim citatima na turskom i perzijskom jeziku. Djelo potom preko Ibrahim paše dođe u ruke sultanu Mehmedu III, koji ga je sa posebnom pažnjom pročitao. Djelo mu se očito svidjelo, što potvrđuje i podatak da je Hasan Kafi, Prusački kadiluk dobio kao doživotnu mirovinu.

Hasan Kafi je ukazao na tri uzročna lanca koja su rezultirala nizom posljedica. Po njemu to su: “Prvo, zanemarivanje pravde i upravljanja dobrom politikom, a uzrok je tome što se državni poslovi ne povjeravaju ljudima sposobnim za njih. Drugo, nemaran odnos prema savjetovanju, razmjeni mišljenja i planiranju, a tome je uzrok oholost i uobraženost velikaša i njihovo izbjegavanje da se druže sa učenjacima i mudracima. Treće, indolencija u rukovođenju vojskom i u upotrebi oružja i ratne opreme za vrijeme borbe sa neprijateljem, a uzrok je tome što se vojnici ne boje starješina.” Hasan Kafi sistematizira i više pitanja vezanih za funkcionisanje države i organa uprave. Navodi da do propusta dolazi kada nastanu sljedeće pojave: “Kada sladostrašće i pomama zagospodare nad razumom vladara, međusobna zavist ministara i povlačenje vojnika iz borbe i zanemarivanja savjetovanja o ratu”.

Uzroke opadanja vojne moći Osmanskog carstva vidi u nedostatku dovoljne vojne obuke, nekorištenju savremenog naoružanja i njegovog nenabavljanja, a naročito u starješinskom kadru. Optužuje glavne komandante da ne prisustvuju vojnim smotrama “pa ne znaju koliko imaju vojnika, ni kako su naoružani, a što im je dužnost”. Dio poglavlja posvetio je i podizanju vojnog morala i hrabrosti, kao i ratničkih vrlina. “Junak je drag čak i svom neprijatelju, a kukavica je mrzak čak i svojoj majci”. Pruščak kritikuje i osmanske komandire koji su potjecnjivali neprijatelja, riječima: “Ne potcjenjuj neprijatelja, jer, ako ga pobijediš, nećeš zaslužiti pohvalu, a ako izgubiš, nećeš se opravdati”. Ni povremeno taktičko povlačenje ne smatra slabošću. Naprotiv. “Povući se na vrijeme bolje je nego ustrajati u nevrijeme”. Poziva se i na korektne odnose, disciplinu i odgovornost koje bi trebalo provoditi preko autoritativne vlasti. Na kraju, citirajući sure iz Kur’ana i hadise, ukazuje na prednosti mira i obavezu poštivanja sklopljenog mirovnog sporazuma.

Djelo je uskoro prepoznato širom Evrope, tako da je došlo do niza prevoda na francuski, mađarski, njemački, a na kraju i na bosanski jezik. Prepisci ovog djela nalaze se u arhivima Istanbula, Bratislave, Pariza, Lajpciga, Berlina, Drezdena, Beča i Kaira. U toku XVII stoljeća Pruščak je postao cijenjen širom evropskih naučnih i vojnih krugova. Ipak, njegov lik i djelo je danas gotovo zanemareno.

 

Share.

Leave A Reply