Lavrov ne dolazi u Zagreb samo zbog Daytona: Poznato je što će raditi u Zagrebu

Pinterest LinkedIn Tumblr +
Osim zbog BiH, ruski šef diplomacije dolazi zbog gospodarske suradnje i energetike, i to u kratkom roku nakon kolege Mikea Pompea

Napokon je završila politička – i financijska – saga koja je dugo otežavala odnose Hrvatske i Rusije. Raskinut je stari i postignut je novi sporazum o smještaju diplomatskih predstavništva, i obje su se države iselile iz dosadašnjih objekata u nove. Konačna računica za Hrvatsku je povoljna – novim aranžmanom godišnje će uštedjeti 167.000 eura.

Do sada je Hrvatska plaćala 342.000 eura za smještaj ruskog veleposlanstva, a odsad će za najam veleposlanstva, rezidencije i stana djelatnika sigurnosti u Moskvi plaćati 175.000 eura godišnje. Rusi su se preselili u novu zgradu u Zagrebu i upravo će to novo veleposlanstvo u srijedu svečano otvoriti ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, i taj je čin formalna okosnica njegova posjeta Zagrebu.

Posjet nakon 16 godina

Hrvatska i Rusija sklopile su još 1993. taj sporazum po kojem svaka država drugoj daje prostor za veleposlanstvo. Rusi su u Zagrebu dobili zgradu i konzulat u Bosanskoj ulici, koji su tada bili u vlasništvu države. Aranžman je glatko tekao do 2008., kad se vila veleposlanstva denacionalizira i vraća vlasnicima, obitelji Neumann i od tada je Hrvatska, kako bi ispoštivala uredbe sporazuma, plaćala najam Neumannima koji se kretao oko 15 tisuća eura mjesečno. Zgrada se tako sada i formalno vraća toj obitelji. Po originalnom sporazumu, Hrvatska je od Rusije dobila zgradu od oko 1500 četvornih metara, smještenu u “zlatnoj milji”, blizu Kremlja.

Riječ je bila o velebnoj zgradi, ali u lošem stanju te su troškovi održavanja rasli iz godine u godinu. Usto, kako su se prioriteti Hrvatske promijenili ulaskom u EU te obvezom izdavanja viza ruskim građanima po schengenskim standardima, Hrvatska je morala unajmiti dodatni prostor za konzulat i on je nađen u zgradi bivšeg luksemburškog predstavništva u ulici Ostoženka 23. Zgrada je u vlasništvu Ruske Federacije, a Hrvatska je unajmila samo prizemlje i za njega plaćala 10.378 eura mjesečno, s malim popustom zbog dugoročnog najma. Sada od Rusije, po povlaštenoj tarifi, unajmljuje i prvi kat zgrade, dok je za veleposlanika i osiguranje pronađen stan.

Hrvatska je, pokušavajući se osloboditi financijskog tereta, Rusima predložila više objekata u vlasništvu države i Grada Zagreba, pa i zemljište za gradnju novog veleposlanstva, no oni su odbili. Istovremeno, Rusi su također predlagali objekte, ali je Hrvatska rekla ne iz više razloga. Pitanje veleposlanstava dugo je opterećivalo odnose pa su – nakon pregovora o promjeni postojećeg ugovora – države odlučile da se ide u novi aranžman te je dogovoren novi model, koji će u srijedu i simbolički biti zaključen. No dolazak ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u Hrvatsku ima puno šire značenje. Prvo i najvažnije je to da Lavrov dolazi nakon 16 godina. Naime, i tada je šef ruske diplomacije bio upravo on.

Dolazak ministra vanjskih poslova jedne svjetske sile i stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a ima dodatnu težinu. Za Hrvatsku je također ugodna i vanjskopolitički vrlo relevantna činjenica da u kratkom periodu, od samo nekoliko mjeseci, ugošćuje američkog šefa diplomacije Mikea Pompea i ruskog kolegu Lavrova. Druga važna točka jest ta da Lavrov ipak dolazi unatoč svim epidemiološkim ograničenjima, da mu je stalo da se posjet realizira. Sad je potpuno razvidno da je odgoda bila vezana uz epidemiologiju jer je i sam ruski veleposlanik u Zagrebu bio bolestan.

Kako je Lavrov jedan od najdugovječnijih svjetskih šefova diplomacije, čovjek koji o vanjskoj politici zna sve, pa susret s njim nije samo razmjena mišljenja nego i prilika da Hrvatska dobije dodatne informacije i iz prve ruke vidi gdje Ruska Federacija stoji u odnosu na neka pitanja, poput Kavkaza, Sirije te Bliskog istoka. Neizbježna tema bit će BiH, ali je potpuno krivo promatrati dolazak Lavrova samo kroz tu prizmu, koja se sad i naglašava jer se posjet poklopio s obilježavanjem 25. godišnjice Daytona.

Ruski se stavovi o BiH najlakše i najjednostavnije mogu iščitati iz istupa u Vijeću sigurnosti. Glavno obilježje i čvrsto uporište ruskog stava jest potpora Daytonu i načelu pune ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda u BiH. Rusija ima specifičan odnos prema Republici Srpskoj, i neki mogu reći da je takav njihov stav dobrim dijelom motiviran potporom Srbima u BiH i RS, ali se ne smije zanemariti činjenica da su Rusi vrlo konzistentni u potpori načelu ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda. Usto, kontinuirano se zalažu za ukidanje ureda visokog povjerenika. Hrvatska politika nije sukladna u svakoj rečenici s ruskom politikom u BiH, ali kad je riječ o temeljnom principu Daytona, što je ravnopravnost triju konstitutivnih naroda, dijele istu poziciju. Usto, Rusija je najglasnija i najkonzistentnija od svih stalnih članica Vijeća sigurnosti na tu temu, a njezin je stav godinama konzistentan.

Ne bi bilo dobro Lavrova gledati kroz Bosnu i Hercegovinu, njegov je dolazak puno širi i sadržajima i temama – poput gospodarske suradnje, energetike, ali jest činjenica da je BiH važna komponenta, posebno u vremenima kad se sve glasnije spominje revizija i promjene Daytona. No tu treba biti precizan jer što je točno Dayton? Pod imenom Dayton nalazi se mnogo toga – on ima cijeli niz aneksa, a jedan od njih, Aneks 4, i službeni je ustav BiH. Dayton iz 1995. kombinacija je mirovnog sporazuma, operativnog sporazuma o provedbi mirovne operacije u BiH i ustava BiH. Kad govorimo o temeljnim odredbama Daytona, on je uspostavio državu koja se sastoji dvije federalne jedinice i tri konstitutivna naroda. Kao i svaki ustav demokratske države, i on je podložan promjenama, ali je temeljno pitanje kako ga mijenjati. Taj je ustav nastao 1995., u specifičnom trenutku sa specifičnom metodologijom jer nikako nije uobičajeno da se ustav jedne države piše u američkoj vojnoj bazi. Sada, nakon 25 godina, BiH sa svim demokratskim državama, kad se govori o nadogradnji Daytona u smislu ustavnih promjena, one moraju biti u skladu s ustavnim i zakonskim demokratskim postupkom, moraju biti konzultirani svi građani, a prije svega je na samoj BiH da odluči hoće li ga mijenjati.

Kompleksnost Daytona

Kad se govori o drugim komponentama Daytona, tu je i Ured visokog povjerenika, dok u ustavnom sudu sjede još strani suci. No postoje određene matrice kako se to treba napraviti – Vijeće za provedbu mira u BiH i Upravljački odbor vijeća je napisao listu uvjeta koji se trebaju ispuniti za ukidanje Ureda visokog predstavnika. Paralelno s tim, cijeli je niz reformi koje treba napraviti, kao što je reforma izbornog zakona, na kojoj Hrvatska inzistira. BiH je također predala kandidaturu za status kandidata EU te je Europska komisija lani taksativno navela 14 točaka da bi postala država kandidat.

Stoga, kad se govori o ukupnim reformskim procesima u BiH, one uključuju administrativne i zakonodavne reforme koje proizlaze iz aplikacije za članstvo u EU, reforme koje proizlaze iz ugovornog odnosa s EU kroz Sporazum, evoluciju u odnosu na Dayton kao što je moguće ukidanje ureda visokog povjerenika te ustavne promjene. Sadržaj i volumen svih reformi je puno kompleksnije pitanje od sintagme “promjena Daytona”, te gotovo vulgarna simplifikacija višeslojnog procesa koji bih s većom ili manjom uspješnošću provodi li kani provesti u BiH.

Share.

Leave A Reply