Mak Dizdar: Ovdje se umire da bi se živjelo

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Mehmedalija Mak Dizdar, (Stolac, 17. oktobar 1917. – Sarajevo, 14. juli 1971.) je jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika

Uspavanka

 

Kako si nježan i krhak
I kako si lijep i čist
Kao svako dijete kad se rodi
Kosa ti je zasvilila i orosila
Kao lišće mlade stabljike u aprilu

Usne su tvoje pupoljak ruze jos nerazvijen
Ruke kao plavi nagovještaj zore
Noge o jadnice kao da i nemaš

To su dva ljiljana samo za tetošenje
Pa kako ćeš u svijet poći tako sitan
Kako nezaštićen
Nikad se zbog toga nećemo rastati mili
Nikad se nećemo rastati
Nikada tijelu mog tijela

Dušo moje duše
Nikada
Znam
Ti ćeš me nositi u srcu
Jer sam ti srce i sve oko srca dala
Ti ćeš me nositi dokle god budeš

Pozdravljao rađanje dana
I javljanje zvijezda
Dokle god budeš pozdravljao pupanje krošanja

I žalio padanje lišća
Ti ćes živjeti i kad ti se oči sklope
Živjet ćeš u svojoj djeci
U tvojoj djeci i djeci njihove djece

Živjet ćeš

Živjeti
Znaće se da smo bili trenuci trajanja
Zrnce u pijesku na sprudu
Varnica u ognju
Vlat u travi
Vječnosti

Kako si
Nježan i krhak
A treba da živiš

Treba da živiš medj ljudima a riječi nemaš

Treba da živiš medj vucima a zuba nemaš

A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka
Vuka i čovjeka
Ruke su tvoje plavi doživi zore
A njima valja da se hvataš u koštac

Da dijeliš bojeve na razmirjima
Sa zmijskim čudima u kojima živi azdahaka
Zato nek rastu brzo
Nek rastu i jačaju brže

Noge su tvoje dva nježna ljiljana za tetošenje
Al’ ja cu te pitati rosom sa mog najljepšeg cvijeta
Ja cu ti pričati najljepsu priču
Ovog i onoga svijeta
Da budeš spreman za snove
Za pletisanke i nesanice
U srcu tijesnih krugova
U trnju dugih
Drumova

Usta su tvoja mladi pupoljci
Hraniću te vodicom iz kljuna laste
Da ozubatiš za kletvu na zlotvora
Da progućeš za dobrodušna namjernika
U životu treba mudro da šutiš

Al’ riječ ako rekneš

Neka bude teška kao svaka istina
Neka bude rečena za čovjeka

Došao si ovdje
Gdje je najnezahvalnije bilo doći
Ovdje gdje je najludje bilo stići
Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo naići
Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo
Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo
Ovdje se umire da bi se živjelo

Sada je kraj pjesme
Sada je moje slovo cijelo
Paji
Baji
Nikada se nećemo rastati mili
Nikada tijelu moga tijela
Nikada dušo moje duše
Nikada
Jer treba
Da život produžiš

Život na zemlji valja da produžiš

Share.

Leave A Reply