MINISTARSTVO PROSVJETE I PROSTITUCIJE: Koliko nas koštaju Dodikove kurtizane?!

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Nadam se da je nakon ovakvog uvoda jasno zašto govorim o “Ministarstvu prosvjete i prostitucije”, a o kulturi nema zbora spram opšteprihvaćene definicije tog pojma, odnosno pojavu zasnovanu na teškom bludu nije moguće podvesti pod kategoriju kulture. Upravo preko ovog teksta pokušavam javnosti predočiti kakvu “kulturu” doista njeguju u vlasti i Vladi Republike Srpske. Na čelu sa makroom ili “madam” Radovanom Viškovićem.

Za dokazivanje ovakvih navoda nemam potrebe izaći iz mog neposrednog okruženja, odnosno prijedorske regije i djelovanja ovdašnjih struktura Ujedinjene Srpske. Regionalni šef ove stranke, Mirko Tufegdžija, poznati je makro ili pokrovitelj prostitucije. I to odavno. Tufegdžija je ostao upamćen kao načelnik tadašnje CJB Prijedor sa najviše registrovanih javnih kuća po glavi stanovnika, pa i po najviše prostitutki po glavi stanovnika – na vaskolikom evropskom kontinentu. Što bi rekli – evropski šampion.

Prijedorski centar policije pod načelnikom Tufegdžijom, oko 2000. godine, kao i danas PU Prijedor, osim Grada na Sani pokrivao je opštine Novi Grad, Kozarska Dubica, Kostajnica i Oštra Luka. Govorimo o populaciji od nekih 130 000 stanovnika i vjerujte da na kompletnom evropskom kontinentu, a možebitno i u svijetu, nije bilo više registrovanih javnih kuća i prostitutki po jednom stanovniku.

U presudi Suda BiH izrečenoj Miloradu Milakoviću stoji da je njegova kriminalna organizacija kao seksualno roblje eksploatisala preko 240 žena, bez mnoštva drugih makroa i javnih kuća prijedorske regije. Poseban značaj krivičnog postupka protiv Milakovića jeste u utvrđenoj činjenici da su seksualno eksploatisane strane državljanke čije boravište u Republici Srpskoj je policija odobravala. Prisilno držane ropkinje policija je registrovala kao “plesačice”. Ubjedljivi rekorder u korištenju usluga pomenute prostitucije bio je upravo načelnik policije Mirko Tufegdžija, a o čemu sam detaljnije pisao u tekstu Sa “Ujedinjenom Srpskom” do legalizacije prostitucije, lažnih diploma, opljačkane imovine… .

Dakle, govorimo o starom i iskusnom svodniku prošle godine na poziciji šefa regionalnog izbornog štaba Ujedinjene Srpske, a sad ćemo kroz konkretne podatke analizirati kako se to manifestovalo na polju “naše prosvjete i kulture”. Ujedno objašnjavam i kako se na ovim prostorima uopšte doznalo za preljubništvo Milorada Dodika i Natalije Trivić. Upravo Mirko Tufegdžija se u svojim “kombinacijama” pozivao na preljubničku vezu Trivićke i Dodika.

Znate, kad Tufegdžija nekom kaže da kod ministarke može “srediti” zaposlenje ili imenovanje nema to snagu kakvu dobija uz objašnjenje da je riječ o ljubavnici svemoćnog Milorada Dodika. Nakon ovakvog “tumačenja” sve dobija potpuno drugačiji smisao, pa i priče Tufegdžije i sličnih postaju mnogo uvjerljivije – bar za one spremne da se političkom korupcijom, mitom i uopšte nemoralno dokopaju nezasluženih primanja.

Kako je to u praksi izgledalo svjedoči primjer S.V., Dubičanke koju je Tufegdžija za 5 000 maraka “zaposlio” u jednoj prijedorskoj školi. Nesrećnica je tri dana dolazila na “posao”, dok joj direktorica nije saopštila da će morati pozvati policiju ukoliko nastavi sa takvim radnjama. Vjerovala je Tufegdžiji da je sa ministarkom Trivić riješio njeno zaposlenje u toj školi pa postala još jedna naivka u nepreglednoj koloni žrtava njegovih prevara.

Identičnu naivnost pokazala je njena sugrađanka D.B. kojoj je Tufegdžija obećao posao lokalne  bibliotekarke i to za 7 000 maraka. Još je morala prikupljati glasove za Ujedinjenu Srpsku kako bi ojačala “kombinaciju” i svoje izglede za zaposlenje. Pisao sam o tim Tufegdžijinim predizbornim prevarama, no ovdašnja javnost odlično zna o kakvom kriminalcu je riječ, pa je Ujedinjena Srpska u prijedorskoj regiji očekivano doživjela izbornu katastrofu. Dovoljeno je reći da su u Kozarskoj Dubici, ključnom Tufegdžijinom uporišu, osvojili tek 220 glasova od 10 050 važećih glasačkih listića.

Znači, šira populacija adekvatno je odreagovala na besramnu izbornu “ponudu” Ujedinjene Srpske, a drugo je pitanje jednog broja osoba spremnih da se mitom i političkom korupcijom dokopaju zaposljenja, pa na kraju postanu žrtve okorjelih prevaranata. Poput Tufegdžije. Ovim dolazimo do teme direktnog sukoba između šefa regionalnog izbornog štaba Tufegdžije i ministarke Trivić koja je vodila kampanju za kompletnu Ujedinjenu Srpsku, a sve na fonu osnovne teme.

U predizbornim “kombinacijama” ovaj folirant osmislio je otvaranje knjižare u Dubici, ali kao politički projekat o državnom trošku i sa ciljem unapređenja “prosvjete i kulture”. Svojoj ljubavnici B.Ć. obećao je mjesto šefa knjižare, a drugoj stranačkoj aktivistici zaposlenje u istoj. I sa tim “projektom” u osvit izbora otišao je na razgovor ministarki Trivić. Kakve ideje je iznio i kako se ponašao najbolje govori informacija da je nakon žestoke svađe bukvalno otjeran. Sa osvojenih 220 glasova danas je iluzorno govoriti o sudbini njegove “knjižare” i obećanih zaposlenja.

Prije toga Natalija Trivić i Mirko Tufegdžija imali su odličnu saradnju, a šta najbolje pokazuje slučaj zataškavanja pokušaja silovanja (ili seksualnog nasilja) sa početka prošle godine. Školskog pedagoga Z.G. (istraknutog člana Ujedinjene Srpske) koleginica je prijavila za seksualni napad na poslu, oko čega se podigla gadna frka. Tufegdžija je preko svog “posilnog” na funkciji načelnjika PU Prijedor Sretoje Vujanovića izdjestvovao da stranačkog kolegu policija tereti prekršajno, umjesto prvobitne namjere i onoga šta je doista počinjeno – krivičnog postupka.

Na drugoj strani ministarka Trivić aferu je zataškala unutar svojih ingerencija, a seksualni nasilnik potonje je čak bio kandidat za opštinskog odbornika. Na sve to još je trebao biti imenovan za direktora jedne prijedorske škole, sa koje pozicije bi mnogo lakše ispunjavao svoje seksualno iživljavanje na podređenim zaposlenicama. Po po matrici SNSD-ovog ministra Nenada Suzića, inače Trivićkinog prethodnika, nedavno osuđenog na devet godina robije zbog pedofilskog napastvovanja djece.

Našu prosvjetu i kulturu režim očigledno vidi kroz vizuru pedofilije, elitne prostitucije, silovanja i sličnih seksualnih devijacija. Sasvim razumljivo u takvom ambijentu sebe pronalazi i Mirko Tufegdžija poznat kao “evropski šampion” po broju javnih kuća i prostitutki po glavi stanovnika na području kojim je rukovodio kao policijski načelnik. Moja malenkost je preko Tužilaštva i Suda BiH razbila taj organizovani kriminal prostitucije i trafikinga, ali sam prvo morao neutralisati svoje načelnike Mirka Tufegdžiju i Vojislava Pelkića – te koji su seksulano roblje registrovali kao “plesačice”. Znači, znam o kome i o čemu govorim.

Iz prednjih primjera, sve sa navođenjem inicijala osoba čiji identiteti su mi poznati, vidimo da elitnu prostituciju unutar prosvjete i kulture ne možemo samo poimati kroz tih 370 miliona budžetskih sredstava dodijeljenih Dodikovoj kurtizani, nego i kroz mito, korupciju i krivična djela direktno povezana sa resornim djelovanjem. Moramo govoriti o prednje opisanim indirektnim prihodima i same ministarke i sile njenih političkih “istomišljenika” koji obilato koriste Dodikove bračne nevjere.

Na kraju moram samo pomenuti još jednu, no objektivno zastrašujuću, dimenziju predmetne problematike. Ljudi moji, govorim o gadostima najgore vrste kakvima smo izložili sopstvenu djecu. Naša djeca pohađaju osnovne i srednje škole u kandžama “Ministarstva prosvjete i prostitucije”, pa porazmislimo o opasnistima kakvima ih time izlažemo. I za šta nam pedofili i kurtizane doista “obrazuju” djecu?!

Nekada nisam pisao o ovim problemima, nego hapsio i progonio monstrume odgovorne za zločine najgore vrste, pa i dokazano uspješno suzbijao ovakve opasne pojave. Danas se, dragi moji, nadajte “milosti” ministra Dragana Lukača, inače starog jarana i kriminalnog saradnika pomenutog Mirka Tufegdžije. Nisu Banjalučani zaboravili da je upravo ministar Lukač bio zaštitnik tamošnje organizovane prostitucije…

Borislav Radovanović

 

Share.

Leave A Reply