Monstruozni logor Dretelj 1992 god.

Pinterest LinkedIn Tumblr +

 

Ovaj logor su osnovali ljudi (hvo) hrvati koji danas za sebe kažu da su nosioci evropskih vrijednosti

U logore su zatvarali muslimane Hercegovine

Neispričana priča o užasima u Dretelju
Denic Džidić, Mirna Buljugic and Denis Dvadeset godina poslije prvih zločina počinjenih u logoru Dretelj, žrtve, i Bošnjaci i Srbi, vjeruju da priča o njihovom stradanju još nije ispričana.

Sud će izreći presudu u slučaju Dražena Mikulića, bivšeg vojnog policajca Hrvatskog vijeća obrane (HVO) optuženog za mučenje bošnjačkih zarobljenika 1993. godine.

Prije 1992. godine, ovaj ogromni vojni kompleks veličine dva fudbalska terena bio je kasarna i skladište za gorivo Jugoslavenske narodne armije (JNA). Međutim, tokom rata od 1992. do 1995. godine, kasarna Dretelj kod Čapljine pretvorena je u jedan od najsvirepijih logora.

Dretelj je u proljeće i ljeto 1992. bio mjesto zatočenja Srba s područja Hercegovine.

Godinu dana kasnije, tu su Hrvatske obrambene snage (HOS) zatvorile Bošnjake.

I jedni i drugi – ukupno oko 3.000 ljudi – bili su izloženi maltretiranju, premlaćivanju, silovanju.

“Tukli su nas stražari, vojnici, civili, ko god je stigao. Zlostavljan sam i seksualno. Zatvorenici su tjerani da se skinu i jedan drugog oralno zadovoljavaju. Tjerali su nas i da se ljubimo”, kaže Slavko Bogdanović, koji je u Dretelj doveden 1992. godine.

Nešto više od godinu dana kasnije, u Dretelj je doveden Ramiz Šuta i zatvoren zajedno sa 68 muškaraca bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo i maloljetnika.

“Udaranje je bilo tako da sam jedne prilike izbrojao da su me 16 puta udarili vojničkom čizmom s jedne strane, pa onda toliko puta s druge strane. Da su rebra od čelika, popucala bi”, prisjeća se Šuta.

Većina nekadašnjih zatočenika, kako srpske tako i bošnjačke nacionalnosti, nada se da će zločini počinjeni u Dretelju biti procesuirani, kako se to ne bi nikome i nikada ponovilo. Neki bivši zatočenici ne žele pričati o onome što su preživjeli, jednostavno kažu da ne mogu jer im je teško prolaziti kroz traumu, ali žele da počinioci odgovaraju.

Pravosudne institucije u BiH nemaju ni jednu pravosnažnu presudu za zločine počinjene u Dretelju. Prve presude u vezi s onim što su preživjeli bivši zatočenici vojne kasarne u blizini Čapljine donijeli su sudovi u skandinavskim zemljama – Norveškoj, Švedskoj i Danskoj. Tim presudama su osuđena trojica bivših pripadnika HOS-a.

U BiH su u toku tri suđenja za zločine počinjene u Dretelju, te jedno u Haškom tribunalu.

Silovanja i mučenja

Nakon povlačenja jedinica JNA iz BiH, Dretelj je pao u ruke HOS-a, u kojem su služili Hrvati i Bošnjaci s područja Hercegovine.

Od proljeća 1992. do kraja iste godine, kako se navodi u tužilačkim dokumentima, kasarnu su pripadnici HOS-a koristili kao “zatvor za srpske ratne zarobljenike i civile”.

Među prvim zatvorenicima u Dretelju bila je Slavojka Frižović. U razgovoru za “BIRN – Justice Report” ona priča kako je bila zatvorena sa 40 žena i kako je vidjela da neke od njih odvode na silovanje.

“Dođu preko dana i gledaju gdje koja leži. Onda po noći traže od stražara ključ i izvedu ženu koja im se svidi. Jedna od njih mi je rekla da su je silovali. Plakala je i bila postiđena. Nisam doživjela što su druge žene, ali jesam strah i stres, što je pomoglo da obolim”, kaže Frižović.

Logor Dretelj Foto: BIRN
Govoreći o uslovima u kojima su boravili zatvorenici, Slavko Bogdanović ističe da nisu imali dosta hrane i vode.

“Tjerali su da pijem mokraću i jedem kremu za cipele. Morali smo i travu pasti”, pojašnjava Bogdanović.

Vojne snage HOS-a u Dretelju nisu djelovale dugo, već koncem 1992. pripadnici tih jedinica prešli su u Armiju BiH (ABiH) ili Hrvatsko vijeće obrane (HVO).

Nakon što je početkom 1993. došlo do podizanja tenzija a potom i sukoba između ovih snaga, HVO preuzima kontrolu nad Dreteljem i već u ljeto veliki broj Bošnjaka tu biva zatvoren.

“Bilo je ubijanja ljudi. Petorica ovih što su bili sa mnom umrli su od terora, nisu mogli da izdrže. Odvođeni smo svaki dan na plato i tukli su nas, policija, HVO… Svaki dan je bilo isto”, kaže Šuta, koji je u tom periodu bio zatočen u Dretelju.

Uslovi su, kako ih opisuje Šuta, bili nikakvi.

“Ljudi su pili mokraću, a dovozili su nam i prljavu vodu, koju su ljudi pili. Niko nije pod sobom imao nikakvo ćebe, a 105 dana smo tu proveli. Čak su nas tjerali da jedemo za minut ili dva – naspu vrelo, tako da ljudi ništa ne pojedu”, prisjeća se Šuta.

Zajedno sa Šutom u logor Dretelj doveden je i Zijad Tucaković, koji je tokom tromjesečnog zatočenja boravio u hangaru broj jedan.

“Bilo nas je negdje oko 300 ljudi… Bili smo toliko pretrpani da su neki po gredama spavali. Bilo je maltretiranja. Ljudi su od žeđi padali u komu, mislili su da će pomrijeti. Jednu bocu vode znalo je piti 20 ljudi, iz čepa”, priča Tucaković.

Nikada više

Bivši zatočenici, kako Srbi tako i Bošnjaci, nadaju se da će svi zločini počinjeni u ovom logoru biti procesuirani, kako se takvo što nikada više ne bi ponovilo.

Sead Tabaković, predsjednik Udruženja logoraša Čapljine, kaže da život u Dretelju nije imao nikakvu vrijednost.

“Logoraši nisu imali izbora. Dovedeni su tu na milost i nemilost. Svaka budala je mogla s njima raditi šta je htjela. Život mu je vrijedio jedan metak, a metak je vrijedio jednu marku… Toliko je život vrijedio”, ističe Tabaković.

Logor Dretelj, kako tvrde bivši logoraši, neispričana je priča. Većina njih i danas ne govori o danima provedenim u Dretelju, ali tvrde da je iznimno važno da se procesuiraju svi zločini, radi sigurnije budućnosti.

“Ako ovo ne bude procesuirano, Boga mi, može se opet posegnuti za ovakvim stvarima jer će vidjeti da nema posljedica”, kaže Tucaković.

Sa Tucakovićem se slaže i Janko Velimirović, predsjednik Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske (RS).

“Nadam se da će odgovorni biti kažnjeni, a preživjeli vidjeti da postoji pravna država i da se kažnjavaju počinioci. Na taj način bi se pravosuđe vrednovalo, a događaji se ne bi prepustili nekim drugim kvalifikacijama”, tvrdi Velimirović.

Pored Mikulića, Tužilaštvo BiH tereti Veselka i Ivu Raguža, bivše pripadnike HVO-a, za zločine nad Bošnjacima počinjene u Dretelju.

Za zločine počinjene 1992. godine u Dretelju nad nekoliko stotina Srba, Tužilaštvo BiH tereti Ivana Zeleniku, Srećka Hercega, Ediba Buljubašića, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić.

Haški tribunal je osudio šestoricu visokih zvaničnika Herceg-Bosne, hrvatske mini-države uspostavljene tokom rata u okviru BiH, počinjene u Hercegovini i Dretelj

Share.

Leave A Reply