Mostarski urbicid i hercegovački genocid su dio Tuđmanove doktrine

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Potrebna je preporuka svima da pročitaju knjigu Ive Komšića “Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH“, kako bi se shvatila uloga Franje Tuđmana, kao grobara hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Ugledni sarajevski Univerzitetski professor, istoričar, filozof, patriota ove nam domovine Bosne i Hercegovine, humanista i ljudina, Ivo Komšić, napisao je ovu knjigu kako bi na svjetlo dana izašla istina o događajima u Bosni i Hercegovini, prema zajedničkom scenariju iz Karađorđeva njihovih zloglasnih aktera Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.

“Izvukao sam istinu koju je dokazao Haški sud u dugom postupku koji je trajao deset godina. Haški sud je pokazao nešto što je jako važno za sve nas koji ovdje živimo. Prvo, individualizirao je krivicu. Haški sud nije ostavio krivicu na narodu, ni na jednom narodu u svim svojim presudama, ali je detaljno istražio zločine, njihov obim i naravno sadržaj tih zločina koji je težak. Kad sam to pregledao, moram reći da je to bilo jako teško podnijeti. Zločini su bili gnusni”, kazao je Komšić.

Knjiga je istorija o politici koju je Hrvatska vodila u Bosni i Hercegovini tokom 1990-tih godina. Akcenat knjige je, dakle, na profilu ili liku i nedjelima Franje Tuđmana kako ga je stvorio Haški tribunal. Dakle, riječ je o udruženom zločinačkom poduhvatu nad Bosnom i Hercegovinom.

“Ovaj je rukopis nastao s namjerom pružiti priliku barem jednom narodu u BiH suočenje sa svojom prošlošću, bez obzira što narod ne nosi krivicu za nju. “Hrvatske zločine“ počinili su pojedinci. Haški sud je utvrdio da je bio Franjo Tuđman, ali ti su zločini počinjeni u ime Naroda, u ime njegovih “povijesnih interesa“ i u ime “povijesnih interesa hrvatske države“, na čelu udruženog zločinačkog poduhvata.

Knjigu je nužno pročitati i shvatiti sve zle nakane, kao i događanja u BiH od strane drugoga agresora na našu državu, susjedne nam Republike Hrvatske.

Danas u vremenu buđenja zlih balkanskih duhova su itekako u opticaju, jer sljedbenici i nasljednici kobne ideologije Tuđmana i Miloševića ne miruju.

Svakome je u cijelosti danas jasno da nas realizacija ovakvih suludih ideoloških nakana o cijepanju i rušenju BiH tzv. mirnim razlazom vodi u ambis i ponovno otvaranje Pandorine kutije.

Mi danas imamo dvije izrazite nacionalističke stranke koje rade protiv BiH i našeg zajedničkog prosperiteta, HDZ i SNSD i njihovim čelnicima Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.

Mi znamo da i danas HDZ i njegovi čimbenici sa Draganom Čovićem i istomišljenicima, dosljedno primjenjuju i vode Tuđmanovu politiku.

Upravo ta suluda ideja o etničkim čistim prostorima, sadržana u doktrini Tuđmana, donijela nam je samo jad i bijedu, strah, glad i žeđ I želju za slobodom.

Moram priznati, lično sam do 9. maja 1993. godine imao neke ideale i idole, a cijenio sam i poštovao Titovu doktrinu da čuvamo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga.

Međutim, sve se to raspršilo poput mjehurića sapunice kada su mojim komšijama Bošnjacima njihovi dojučerašnji susjedi i bojovnici upadali u stanove i kuće i sprovodili ih na igralište u Mostaru, kao i docnije logore brojne od Heliodroma, Gabele, Dretelja i drugih brojnih.

Teško nam je i zaboraviti godinu 1996. postdejtonsku, kod prvih izbora za Gradsko vijeće, nasilničko i razbojničko ponašanje HDZ-ovih bojovnika, koji su nastojali likvidirati i Hansa Košnika i uništiti i tzv. Centralnu zonu.

Nad Mostarom i njegovim građanima nehrvatima, izvršen je urbicid i genocid neviđenih razmjera. Tuđmanova doktrina o humanom preseljenju je najveći zločin, jer su se Hrvati iz srednje Bosne i Posavine po direktivi preseljavali u Hercegovinu, odakle su se Bošnjaci i Srbi progonili, a njihove domove i imanja su zauzimali ti Hrvati.

Moja malenkost je doživjela i trostruko progonstvo u svome gradu i jedva život spasio, kao izabrani vijećnik Gradskog vijeća.

Prognan sam iz firme Aluminij, iako sam u nju došao kao stručnjak na kamen temeljac, zatim su mi okupirali stan više godina i prognali su me sa zapadne na istočnu stranu grada.

Ovima iz HDZ-a još uvijek ne smetaju nazivi ustaških ulica, Budaka, Lorkovića, Stepinca i drugih, a da ne govorimo o uzurpaciji zajedničke imovine i ostalim vidovima institucionalne majorizacije.

Primjera radi, kada se govori o Tuđmanu i njegovoj ideološkoj matrici, koji dolazi u Mostar 1997. godine i sa njegovim kriminalcima na otvaranju firme Aluminij, ističe da je to interes države Hrvatske, da bi odmah zaposlili 500 svojih bojovnika, a za „Srbe, Bošnjake i pse„ – pisalo je grafitom ispisano – da je ulaz zabranjen.

Sudionici smo i svjedoci golgote ovog glorificiranog lažnog hercegovačkog diva koji je i morao posrnuti, sa politikom i kadrovima HDZ-a na ovim prostorima.

Znajući da su nam u Mostaru po dvije škole pod jednim krovom, kako obrazujemo generacije da prave razlike među sobom, postaje mi i lažno kada vidim sliku ispred gimnazije sa tri učenika sa tri zastave i tumači se o nekom zajedništvu i jedinstvu, maltene o tobožnjem bratstvu i jedinstvu.

Svakako mi ne smijemo zaboraviti ni prošlost niti sadašnjost našega Mostara i ponašanja HDZ-a i njenih agresivnih čimbenika, kao rezultat i plod sveukupne nakaradne Tuđmanove matrice.

Nažalost, prisutno je neznanje velikog broja ljudi u BiH, ali i u Hrvatskoj, koji o tome ništa ne znaju. Poslije toliko godina i danas postoje ljudi koji UZP smatraju opravdanim te vode iste politike koje su provodili njihovi prethodnici 90-tih godina.

Da bi se skinula kolektivna krivica treba se suočiti s tim posljedicama i sa zločinima koji su počinjeni.

Kako to kaže i poštovani profesor Ivo Komšić, postoji uzor za to ne treba ga izmišljati. Spominje Wili Branta koji je kleknuo u Poljskoj, pred spomenikom žrtvama nacizma, zatražio oprost i poklonio se svim žrtvama nacizma.

Dakle do sličnog preokreta mora doći u BiH, naša država i njeni građani neće imati perspektivu. Suočenje sa prošlošću, sa zločinima koji su počinjeni je prvi korak u tome, inače, sve dok postoji poistovjećenje sa zločincima i dok postoji odbrana zločina, postoji i mogućnost njegovog ponavljanja.

Poslije toliko godina poslije agresije, vrijeme je da se klekne, kaže Komšić.

Kako se prisjećam i mojih mladalačkih dana, kao rođeni Sarajlija, poslije Drugog svjetskog rata i oslobođenja Sarajeva od nacista i njihovih sluga, mnoge su Muslimanke u to vrijeme nosile zar sa feredžom, po njihovim vjerskim običajima.

Međutim, danas bih rado preporučio mojim mostarskim susjedima, svim članovima nacionalističke stranke HDZ-a da umjesto maski protiv korona virusa obavezno nose  feredžu kako bi prekrili lice od sramote i užasa, za svoje postupke prema svojim komšijama, vrlim Bošnjacima.

Istorija će reći svoje, a na nama živim sudionicima koji smo na svojim sudbinama doživjeli sva stradanja, ostaje nam dužnost da pišemo i govorimo istinu i samo istinu.
Latinska izreka veli: Veritas amare est/ Istina je bolna, ali kako i za koga.

Share.

Leave A Reply