NEOSUĐENI RATNI ZLOČINAC IZ VOZUĆE ZORAN SMILjIĆ TRKULjA

Pinterest LinkedIn Tumblr +

 

DIJELITE DALJE DA SE ZNA RATNI ZLOČINAC
Zoran Smiljić zvani Trkulja rodom iz sela Podvukovine – Vozuća prijeratni kriminalac. Pljačkao je i krao po zapadnoj Evropi i širom tadašnje Jugoslavije. Bio je nekoliko puta u zatvoru. Poznato je da je se bavio i švercom oružja.
Godinu dana prije agresije na BiH je prestao da Bošnjacima prodaje oružje znajući šta se sprema.
On je već početkom rata u Hrvatskoj bio aktivan u raznim srpskim paravojnim jedinicama te je odvodio srbe sa Zavidovićke općine kao dobrovoljce na hrvatsko ratište gdje su sticali obuku, spremnost i iskustvo za rat koji slijedi u Republici Bosni i Hercegovini. Mnogi ti Srbi su izginuli u Vukovaru i zapadnoj Slavoniji. Početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu biva jedan od ključnih faktora srpskog divljanja na prostorima Vozuće. Bio je komandir jednog dijela zloglasne i po zločinima elitne, četničke formacije ”Crvene beretke” čiji je komandir bio Zoran Blagojević a njegov zamjenik Petar Lukić. Imao je pod svojom kontrolom kontrolni punkt Trkulje na putu prema selima Slivići i Crnjevo, koje je bošnjačko stanovništvo koristilo od Marta 1992 godine za snabdijevanje namirnicama jer im je bilo zabranjeno kupovati u Vozućoj od strane srba dok je za njih srbe bilo još uvijek svega u izobilju.
Taj put je služio nešto prije 25og a i samog 25og juna kao jedini put kojim su Bošnjaci mogli transportnim vozilima izbjeći na sigurnu teritoriju pod kontrolom Patriotske Lige.
Jednom riječju bio je gospodar života i smrti u Vozućoj i sam je odlučivao koga da pusti da prođe a koga ne. Većina zarobljenika koji su završili u logorima po Ozrenu su bili prvo privođeni u njegovu komandu pa su onda slati u logore. Pouzdano se zna da je i lično učestvovao u povampirenom piru 25.juna 1992.
25. juna tačno u 06.00 sati otpočeo je opšti napad na bošnjačka sela i zaseoke. Minobacači , topovi, samohotke, tenkovi, patovi, pamovi bili su naspram tek formiranog odreda TO Vozuća koji je raspolagao sa oko 30 poluautomatskih i automatskih pušaka, jednim puškomitraljezom, nešto lovačkih pušaka i desetak pištolja. Linije odbrane nisu ni postojale , dijelom i zato što Bošnjaci Vozuće nikako nisu mogli da povjeruju da će ih napasti komšije Srbi sa kojima su kroz istoriju dobro živjeli. Poznato je i to da je Zoranov otac Drago odhranio tu svoju djecu uključujući i Zorana zarađujući kod komšija Bošnjaka sa svojim volovima i konjima orao je njive itd. Isti taj Bošnjački narod se našao u okruženju 25.06.1992 godine i formirani su zbjegovi. Vladao je haos i zbunjenost, a do 27.06. drama je završena tako što je Vozuća etnički očišćena.
Neki zbjegovi su se izvukli, samo zahvaljujući borcima Vozuće, Zavidovića i Banovića. Zoran je iz pouzdanih informacija lično naredio pljačku i paljenja Bošnjačkih sela. Ručno su zapaljena i izgorjela sela Gare, Zabrdo, Brdo,, Bukvići, Vukovine, Delići i Hodžića Polje, zapaljena je i najstarija kuća u Vozući, ona Hatkina, koja je bila svojevrstan simbol Vozuće.
U svojoj kući u selu Brdo ubijeni su i zapaljeni nepokretni Salko i Kalajka Softić. Masakrirani su Mehanović Ziba i Hakija Muharemović. Samo u dane 25. i 26.06. 1992.g. ubijeno je 26 civila, a neravnopravna borba će trajati naredna dva mjeseca.

Uz nadljudske napore boraca iz tog vremena koji su bili naoružani samo hrabrošću, spriječene su puno veće žrtve i stradanje civilnog stanovništva. Nakon jula 1992 godine malo se zna o daljem djelovanju Zorana Smiljića.
Poznato je samo da živi na relaciji Srbija (Vojvodina) – Njemačka – Francuska.
Nikad nije proceusiran i nikad nije odgovarao za zločine počinjene u Vozućoj.

Share.

Leave A Reply