Od vodećeg banjalučkog ugostitelja do socijalnog slučaja koji živi u šupi

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Banjaluka prije rata. Jedna od najboljih banjalučkih pizzeria- “Amico”. Smještena u prizemlju zgrade Pentagonke. Nije bilo neke dileme gdje će se na pizzu- u “Napoli”, “San Remo”, ili- “Amico”.

Imala italijanski šmek

Ova pizzeria je imala pravi italijanski šmek, od interijera, do zamamnih mirisa, koji su dopirali iz nje.

Vodeći ugostitelj

Banjalučanin Slavko Mihajlović, njen vlasnik, bio je jedan od vodećih banjalučkih ugostitelja. Tad kafića, restorana, a pogotovo mjesta gdje se može pojesti dobra pizza, nije bilo mnogo.

Kažu da je svima pomagao

Kažu za Slavka da je i tada pomagao svima kojima je pomoć bila potrebna, a s tom praksom nastavio je i ratu.

Danas gotovo beskućnik

Slavko danas ne samo da nema pizzeria, posao, novac, već je na ivici da je beskućnik. Živi od milostinje ljudi i više nego ikad treba pomoć sugrađana.

Sve sam izgubio, živim u šupi

Mihajlović priča:

“Usljed nevjerovatnih životnih okolnosti izgubio sam sve i život mi više ništa i ne znači. Iskreno. Ali, kažem sebi, moram se boriti. Moram. Danas živim u naselju Saračica, u baraci veličine nekoliko kvadrata, koja je više šupa, nego stambeni objekat, bez kupatila i osnovnih uslova za život. Od komšije donesem tople vode, pa se okupam i operem. Živim kao Robin Hud“, kaže Mihajlović.

Zima ide, a on zna kako će prezimiti u baraci, koja nema ni osnovne uslove za život.

“Počeo sam graditi sobu od nekih dvadeset kvadrata i to na zemlji brata od strica. Stigao sam do ploče i tu sam stao. Pošto ovo nije na mojoj zemlji, nisam siguran ni da će kada to završim biti moje”, kaže Mihajlović.

Dok je radio, imao para i pomagao, svima je, kaže, bio dobar, ali danas kada ga je sudbina dovela do prosjačkog štapa, svi okreću glavu od njega.

Prije rata- blagostanje

Mihajlović se prisjeća da je prije rata živio dobro, imao srećnu i zdravu porodicu, te da je u Boriku otvorio prvu banjalučku piceriju “Amiko”.

I u ratu- pomagao

“I kada je rat došao, u tim najtežim vremenima, pomagao sam svima kome je bilo potrebno, dijelio i šakom i kapom, nisam pitao ni za vjeru ni za nacionalnost”, rekao je Mihajlović, koji danas živi od socijalne pomoći, koja iznosi 143 marke.

Nepravedno u zatvoru

Sve je počelo da se ruši kada je dvije godine nepravedno proveo u zatvoru, jer je bio optužen da je obezbijedio logistiku za ubistvo u Bronzanom Majdanu.

Sud: Nije kriv

Istraga je pokazala da nije kriv ni za šta su ga optuživali, ali je vrijeme provedeno u zatvoru uzelo zdravlje, narušilo porodične odnose, naročito kod djece, koja su, kaže Mihajlović, od društva bila prozivana i šikanirana.

“To je na sve nas ostavilo posljedice. Zbog pretrpljene duševne boli i činjenice da sam neosnovano proveo u zatvoru dvije godine, pokušao sam da pravnim putem nadoknadim štetu, te sam tužio Republiku Srpsku”, rekao je Mihajlović.

Ni marke odštete

Ta pravna borba trajala je 10 godina, ali odštetu nikada nije dobio.

Bankrot, pa razvod

“Zbog svega toga sam bankrotirao, nisam mogao da platim dugove, zbog kojih sam ostao bez picerije, imanja, kuće”, kaže Mihajlović.

To je sve dovelo i do razvoda. Ostavši bez žene i djece, shvatio je da je sasvim sam na svijetu

“Dok je ovakva vlast, ne očekujem da se moje pravno pitanje riješi“, kaže Mihajlović.

Ostaje pored svoje barake, gledajući u nebo, sa zebnjom čekajući prve pahulje.

Banjaluka.com

Share.

Leave A Reply