Odgovor bivšeg muftije mostarskog Seida Smajkića medžlisu IZ Mostar

Pinterest LinkedIn Tumblr +

MEDŽLISU ISLAMSKE ZAJEDNICE MOSTAR
Moj odgovor na demanti Medžlisa: Činjenicama protiv laži o vakufu Neziragine džamije u Mostaru.
Dugo sam se mislio da li da odgovaram na ovaj pamflet Naslova, ali, ipak, zbog nekih neistina iznesenih u njemu, nisam mogao ostati ravnodušan i primorao sam se bolna srca, makar i na štetu svoga zdravlja, na ovu reakciju.
Medžlis Islamske zajednice Mostar je dana 20. 10. tekuće godine na svojoj web stranici objavio tekst pod naslovom: Odgovor Medžlisa Islamske zajednice Mostar na video Fatmira Alispahića i podnaslovom: ČINJENICAMA PROTIV LAŽI O VAKUFU NEZIRAGINE DŽAMIJE U MOSTARU
Odmah da napomenem da ja nisam niti želim biti advokat Fatmiru Alispahiću u odbrani njegovih iznešenih stavova, on će to sam ako smatra potrebnim učiniti. On je postavio neka pitanja koja cirkuliraju u narodu i koje i sam svakodnevno slušam, na koje je tražio odgovore. Bilo bi mnogo manje štete da su se gospoda iz Medžlisa Islamske zajednice i Muftijstva udostojila da pismenim ili izravnim putem prije objavljivanja uklone neke nedoumice koje su se našle na repertoaru video zapisa g. Fatmira Alispahića, koje bi relaksirale situaciju, a koje su se, ipak, naknadnom pameću, u vidu odgovora pojavile. Kao da neko priželjkuje da se što više iskomplikuje situacija i još više konfrontiraju suprotstavljene strane pa da se onda pamfletima i emocionalno natopljenim saopštenjima, nekad vulgarnim vokabularom i subjektivnim ili objektivnim optužbama počnu rasvjetljavati stvari.
Odgovor je tražen od oficijelnih organa Islamske zajednice i meni kao sugovorniku nije upućen nijedan upit te vrste pa nisam ni mogao davati bilo kakve odgovore, nego sam nakon obavljenog razgovora meni namjenjenog napustio lokaciju snimanja. Ostalo ste vidjeli u video snimku.
Međutim ostaje ono „ALI“! Mene raduje i hrabri svako insistiranje na promociji činjenica i istine o svakoj stvari pa i oko skandala o skrnavljenju starog harema u Kapetanovini, koji je prvotno pokrenuo naš uvaženi književnik Ibrahim Kajan na svom blogu: Kajan: Zov nepospremljenih kostiju 2.2. 2015. godine, a koji tada nije izazvao naročitu pažnju javnosti, i sada ponovo g, Fatmir Alispahić.
Moje reagovanje odnosi se na konstataciju Medžlisa „ da su sve radnje izvršene za vrijeme muftije Smajkića“ što je ako se posmatra vremenski tačno, dok je
glavni akter, nosilac posla,ugovarač i izvođač radova Medžlis Islamske zajednice Mostar, koji sada u svome odgovoru želi prikriti svoju sramotu i maliciozno je usmjeriti na moju adresu (radovi su izvršeni u vrijeme muftije Smajkića). Međutim , istina je u tome da se, na osnovu predočene dokumentacije Medžlisa Islamske zajednice o namjeri izgradnje zgrade na kako su naveli NEAKTIVNOM, EKSHUMIRANOM PLACU harema, vakufu Neziragine džamije u
Mostaru, sva moja aktivnost u čitavom ovom poduhvatu sastojala u davanju saglasnosti na taj više idejni projekat u njenom ranom periodu pribavljanja dokumentacije, jer se radi o vakufu i unapređenju vakufskog dobra,što je bila moja normativna obaveza. Naglašavam: na EKSHUMIRANOM PLACU, kako su meni, Vakufskoj direkciji i Rijasetu tada podvalili. Čini me jako tužnim da to nečasno djelo predsjednika Medžlisa Ramiza Jelovca u obmanjivanju naroda, nažalost, pothranjuju i podržavaju njegovi puleni Alić Džafer i Dino Maksumić, sadašnji predsjednik Medžlisa i njegov glavni imam, također nažalost, svršenici medrese i teolozi. Nevjerovatno je koliko je teško izgovoriti kratku rečenicu: Pogriješilo se i to se nije smjelo desiti, jer oni tada nisu bili u strukturi tadašnje vlasti, a to bi kao vjernici i moralni ljudi morali učinti, bar sam ih ja tome učio.
Prosto je nevjerovatno da onim što u svom demantiju nazivaju „ istinitim činjenicama o ekshumiranom haremu“ u stvari oni sami šire (eufemistički rečeno) notornu neistinu. Evo, pored rečenog, nekoliko primjera za to: Tačno je da stambena zgrada u sastavu kompleksa nije napravljena na vakufskom zemljištu nego na privatnoj bašči u Kapetanovića mahali, ali je isto tako tačno da su poslovni objekat trgovačkog centra „KONZUM“ i hotel „Kapetanovina“ napravljeni, ne znam u kojem aranžmanu, na istina neaktivnom ali ne i na EKSHUMIRANOM starom haremu, na što je još 2015.g. upozorio književnik Ibrahim Kajan. Tu se nije radilo o nekoliko koščica nego i o dijelovima skeleta koji su moćnom mašinerijom zdrobljeni, u prah pretvoreni i na deponiju odveženi. Dvojica dobrih ljudi Semir Pintul i sada rahmetli Senad Mičijević su onoliko koliko su mogli od mašina otimali razasute kosti i slagali ih na sigurno da bi ih kasnije sahranili.Znam da je bilo intervencija od strane glavnog imama Dr. Izet ef. Terzića i spomenutog rahmetli Senada Mičijevića da se devastacija i skrnavljenje zaustavi, ali je Ramiz Jelovac dopremio dodatnu mehanizaciju i nastavio sa jačim tempom odvoza materijala, čak i pod reflektorima, da se iskopani materijal čim prije preveze na deponiju. Pitanje svih pitanja je zašto se
nije izvršila ekshumacija i zašto se nije zaustavilo prekopavanje harema kad se naišlo na posmrtne dijelove ljudskih tijela?
Zatim,Spoznaja da su autori demantija za javnost, kao nosioci vjerskog autoriteta, spremni, radi nekog šićardžijskog interesa, pogaziti istinu, poigrati se sa emocijama ljudi i falsifikovati činjenice, a istina neka strada, učinila me jako tužnim i duboko zabrinutim. Da bi razumjeli o čemu se radi moram navesti
citat iz demantija Medžlisa Islamske zajednice koji glasi:“ Islamska zajednica je 2004. godine na zahtjev UNESCO- a dala saglasnost da se skine gornji sloj zemljišta bivšeg harema visine cca 2 m. kako bi se oslobodio prostor za deponovanje i rezanje kamena za izgradnju Starog mosta, kada su i nastale fotografije koje su prikazane u prilogu.“
Zaboravni autori bježe od ČINJENICE da je kamen o kojemu je riječ, na osnovu ugovora Islamske zajednice i Jedinice za obnovu Starog mosta, bio deponovan i složen na platou neuznemirene haremske ravne površine, podignute od nivoa ceste cca 2 metra i ograđene debelim betonskim zidom prilikom probijanja ceste za Donju mahalu u neka davna vremena, a ne preoranog i do ceste očišćenog placa, kako to sugeriraju, zapravo tvrde autori demantija Medžlisa, što je, da ne upotrijebim grub izraz, čista potvora i obmana. Na tom visokom platou iznad ceste, koji je u svojoj utrobi sadržavao posmrtne ostatke umrlih, dopremljen je i izrezan svaki kamen na mjeru i već bio ugrađen u zdanje Starog Mosta, čije je svečano otvorenje obavljeno 23. 7. 2004.g., čime je u to kritično vrijeme misija UNESCO-a bila okončana. Tek nakon toga kako smo već naveli počinje i završava rušilačka akcija Medžlisa u utrobu harema, što autori demantija od javnosti pokušavaju sakriti i od čega nikako ne mogu pobjeći. Da se ovdje radilo o teškim kriminalnim radnjama svjedoči i izlazak na nečiji poziv Državne komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine na lokaciju harema i odlagalište koja je ustanovila postojeće stanje. Nekoliko godina kasnije u istoj toj Komisiji u Sarajevu u prisustvu više uzvanika, predočen nam je rijedak primjerak omanjeg dječijeg bašluka, unikatnog značaja, kojeg su članovi Komisije pokupili tada sa odlagališta i drže ga kao vrijedan eksponat u svome sjedištu. Može se zamisliti osjećaj moga srama i nelagode u takvoj situaciji. Ovo pišem zato da se više nikada u Islamskoj zajednici ne dogodi ovakav skandal i propust.
Koliko je u ovom i drugim slučajevima Medžlisa vladalo jednoumlje potvrđuje i činjenica progona Dr. Izet ef. Terzića u Bihać, koji se suprotstavio ovom nasilničkom aktu, i kasnije suspenzija Sejfe ef. Kajmovića, magistra prava sa mjesta sekretara Medžlisa na dužnost imama Neziragine džamije u Mostaru. Sada rahmetli Sejfo Kajmović mi je lično prenio da je vlastodržac Ramiz Jelovac tim činom ga želio poniziti, dok je on imamsko zvanje prihvatio sa naklonošću i zahvalnošću.
Sa transformacijom kompleksa u narednim godinama: izgradnjom više stambenih jedinica od kojih bi, zbog ustupljenog vakufskog zemljišta za gradnju
trgovačkog centra „Konzum“ sa garažnim prostorom, Islamska zajednca trebala biti kompenzirana određenim sadržajima, stanovima i poslovnim prostorom, uopšte nisam upoznat. To se finaliziralo iza mog odlaska u penziju. Ali jedne prilike nakon toga sam pitao gl. imama Sulju Cikotića, pošto često prolazim pored tog objekta, šta je od ugovorenog pripalo Islamskoj zajednici, odgovorio je da ne zna, a ja sam dodao: ne možeš ni znati kad je to monopol Ramiza Jelovca.

Share.

Leave A Reply