Otvorena diplomatska agresija na BiH i trojanac Bisera Turković

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Organizirani ataci i diplomatska agresija na Bosnu i Hercegovinu počeli su poprimati konkretne obrise i smjerove djelovanja.

Iako smo u post-trumpovoj eri svi gledali u buduće poteze administracije Joea Bidena, snažni diplomatski vjetrovi koji donose političke nevolje i nove planove za cijepanje Bosne i Hercegovine zapuhali su sa istoka, ali i u prostorima Zapadnog Balkana.

S jedne strane Aleksandar Vučić pomoću kvislinških kadrova podređenih Miloradu Dodiku podriva sistem, dok istovremeno Dragan Čović to radi na mnogo sofisticiraniji način blokirajući skoro u potpunosti federalnu vlast, a kontrolišući sve procese na državnom nivou.

S druge strane sve je jači tempo otvorene diplomatske agresije predsjednika i premijera Hrvatske, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića.

Vrh u hijerarhiji te otvorene ofanzive na Bosnu i Hercegovinu, poslije karatke covid pauze je posjeta šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova.

Sva ta djelovanja zaokružena u jednu cjelinu predstavljaju odavno skovan plan derogiranja ustavno – pravnog sistema ove države, njene blokade i iscrpljivanja na putu do njene erozije u pretvaranja dva dijela u ćelije koje će sa Srbijom i Hrvatskom ispuniti planove poput onih iz Karađorđeva.

Lavrov je od svega najviše uspio isprovocirati onaj dio bh. Javnosti koji Bosnu i Hercegovinu doživljava svojom domovinom i državom. U dijelu polupismene svjetine koja čini okosnicu sljedbenika dva čvorka u ovom našem zmijskom gnijezdu pobrao je aplauze.

Sve ostalo bilo je kaljanje velike diplomatske karijere Sergeja Lavrova, čovjeka zaduženog za vanjski ugled Rusije.

Jer, njegova posjeta mogla bi se okarakterisati kao obilazak političkih sluga Rusije, bh. entiteta RS, njegovog vožda Milorada Dodika, i Srbije s Aleksandrom Vučićem.

Cilj je osim gore pomenute erozije bilo i ponižavanje Bosne i Hercegovine, ali je sve proteklo poprilično neuspješno. Određene reakciej iz unutrašnjosti zemlje dalo je prvai primjer kako će proći svi koji dolaze u BiH s namjerom njenog rušenja.

Lavrov je diplomata svjetskog glasa, a u BiH je dobio šamarčinu njenih predstavnika u Predsjedništvu BiH.

Istovremeno, i Bosna i Hercegovina, te građani koji je vole i doživljavaju svojom državom i domovinom ošamareni su žestoko od strane osobe čiju platu sami finansiraju. Šta više, građani ove zemlje toj osobi i dobrom dijelu njene porodice uključujući i njenu BEBU plaćaju život u elitnom društvu.

Bisera Turković, šefica bh. Diplomatije za razliku od Lavrova i nije neko ime u svijetu međunarodnih odnosa. Stoga je u nemogućnosti da se susreće s velikim facama i odlučila primiti Lavrova i s njim razgovarati o dobrim odnosima BiH i Rusije. Možeš misliti!

Cirkus koji je po društvenim mrežama, naročito Twitteru krenuo nakon tog sastanka vjerovatno će potrajati još koji dan.

No, politici i onima koji je pro-bosanki vode ne bi smjelo biti do šale. Jer, količina bijesa u javnosti tokom i nakon Biserinog presa nije se mogla izmjeriti.

Našaa šefica diplomatije kazala je da Bosna i Hercegovina i Rusija imaju dobre odnose, te zahvalila Rusiji što poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, uz očekivanja da nam Rusija da podršku na putu zacrtanom strateškim dokumentima.

Samo nekoliko sati prije ovog diplomatskog nonsensa članovi Predsjedništva odbili su primiti Lavrova uz poruku da BiH neće biti ruski pijun na Balkanu i talac ruskih igara.

Neko dakle laže. Ili Bisera Turković ili dva člana Predsjedništva i to će javnost znati da procijeni.

Ono što će se također morati cijeniti i procijeniti jeste pozicija Bisere Turković na mjestu šefa diplomatije BiH. Jer njene poruke kojima zahvaljuje Rusiji i u stilu Dodika zbog  Rusije balansira s terminima NATO integracija mogu se čitati i kao potezi trojanskog konja, tačnije baš onog pijuna ruskih interesa i igara na Balkanu kako su to poručili iz Predsjedništva BiH.

U prilog ovoj tvrdnji ide i još jedan detalj iz obraćanja Bisere Turković nakon sastanka s Lavrovom. Naime, Turković ističe da se u BiH mora pronaći srednji put. Dakle, po njenoj računici i logici morali bi smo odbiti dio BiH, dio onog što hoće Dodik i Čović da bismo pronašli taj srednji put.

A sredinom je uvijek opasno ići, pregaze te ne stigneš se ni okrenuti. Zato ministrice Turković manite se kalkulisanja odavno definisanim putem BiH, odmaknite od njene diplomatije i prvatno, slobodno hodajte i trčite sredinom svog puta.

Ova zemlja predugo je hodala sredinom.

Nap.ba

Share.

Leave A Reply