Prava istina o uhićenju Arkana u Dvoru na Uni: Je li došao s namjerom da ubije predsjednika Franju Tuđmana?

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Na današnji dan 1990. godine u Okružnom zatvoru u Zagrebu održana je konferencija za novinare povodom pokretanja istrage protiv šestorice Srba koji su uhićeni u Dvoru na Uni, a koji su terećeni za pripremu terorizma. Upravo tek tada, hrvatska je javnost doznala da se među uhićenima nalazi i lice s međunarodnih tjeralica Željko Ražnatović Arkan. I baš nitko nije mogao slutiti da će ovaj zloglasni kriminalac bez ikakvog objašnjenja – biti pušten na slobodu.

Uhićenje u Dvoru na Uni

Na današnji dan 1990. godine u Okružnom zatvoru u Zagrebu održana je konferencija za novinare povodom pokretanja istrage protiv šestorice Srba koji su uhićeni u Dvoru na Uni, a koji su terećeni za pripremu terorizma. Upravo tek tada, hrvatska je javnost doznala da se među uhićenima nalazi i lice s međunarodnih tjeralica Željko Ražnatović Arkan. I baš nitko nije mogao slutiti da će ovaj zloglasni kriminalac bez ikakvog objašnjenja – biti pušten na slobodu.

Uhićenje u Dvoru na Uni

Iako je tadašnji tjelohranitelj hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, pukovnik Ivan Primorac kazao za medije da su “hrvatske službe sigurnosti Ražnatovića uhitile pošto su pravodobno saznale za njegovo dolazak na čelu skupine koja je trebala izvršiti atentat na samog predsjednika Tuđmana”, bivši krim inspektor Branko Lazarević potvrdio je kako to nije istina te kako je bila riječ o tek rutinskoj kontroli:

Lazarević: Nije istina da su ga pratile tajne službe

 

„Prvi sam otkrio tko ga je uhitio i nije istina da su ga pratile tajne službe. Bilo je to 29. 11. 1990. godine. Zapovjednik policijske stanice Dvora na Uni bio je Milan Šerbula. Tada se već ozbiljno počelo “zahuktavati” na ovim prostorima. Za Arkana se tada jedva nešto čulo. Bio je poput ostalih kriminalaca i ni po čemu nije “odskakao”. Milan je imao informaciju da se na tom graničnom prijelazu šverca svime, pa i oružjem. Bio je to put oružja, droge…Odlučio je tu noć otići u kontrolu i u civilnom policijskom autu stao na jednom raskrižju 500-injak metara udaljenom od granice s BiH. Pratio je kako patrola radi, kada je naišao terenac iz BiH. Policija ga je zaustavila, ali i ubrzo pustila. Kada mu se auto približio, Šerbula je primijetio beogradske tablice. Sumnjivo mu je bilo i što je terenac sa svih strana “ojačan” branicima i šipkama. No, ono što mu je posebno privuklo pozornost je to što je terenac na raskršću skrenuo prema Karlovcu. Da je skrenuo za Zagreb, ne bi mu bio sumnjiv. Naime, znalo se da u selu nedaleko od Karlovca jedan mještanin šverca oružjem. Tada je Šerbula posumnjao da Beograđani idu baš njemu. Pratio je terenac i radiovezom pozvao nekoliko patrola da voze za njim, ali da ne uključuju rotirke ni sirene. Terenac je doista došao do kuće na brežuljku gdje se nalazio osumnjičeni za trgovinu oružjem. Kako je bio slab promet, shvatili su da ih prate, pa su se pokušali okrenuti i vratiti, ali su im prepriječili put. Suvozač je izašao i kako je podigao ruke, tako je Šerbula primijetio da ispod jakne ispod oba pazuha ima po pištolj. Šerbula je izašao iz svog auta i rekao im neka se predaju, a tada je iz terenca netko viknuo: “Paljba!” Do pucnjave ipak nije došlo. Lisicama su vezali suvozača koji je prvi izašao i tek su poslije shvatili da je riječ o Arkanu. Šerbula mi je sam priznao da ga je uhitio posve slučajno. No, Arkana su, iako je pronađeno oružje, ubrzo pustili pravosudni organi”, izjavio je Lazarević.

Vratio se i činio pokolje

Iako je tada osuđen na pet godina zatvora, Arkan je na slobodu pušten nakon šest mjeseci. Ubrzo nakon toga, u maniri krvoločnog psa puštenog s lanca, Arkan se vraća u Hrvatsku sa svojim odredom kako bi im održao obuku. Dio “obuke” sastojao se u ubijanju hrvatskih civila po Aljmašu, Dalju i Erdutu. Tko je bio Arkan i kakva je zlodjela počinio, uglavnom je poznato. Ostaje samo bolna činjenica da je bio osuđen na pet godina, taman toliko koliko je trajao rat u Hrvatskoj. Da je, kao pripadnik srpske paravojne farmacije uhićene u Hrvatskoj, odležao tu kaznu, hrvatskih bi žrtava bilo manje. I danas se postavlja pitanje, tko je donio suludu odluku puštanja ovakvog prvoklasnog kriminalca koji je dolaskom rata “došao na svoje” čineći sa svojom postrojbom najogavnija zlodjela po Hrvatskoj i BiH.

Share.

Leave A Reply