Predkijametski ljudi

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Šta je s nama? Nikako pameti ne dolazimo! Prepustili smo se strastima. Uživanje, naslađivanje makar i kratkotrajno postali su svrha života! Kao da su ljudi strasti svoje za božanstva uzeli. Nestalo je saocjećanja, samilosti, ljubavi. Sve se pretvorilo u tjelesni užitak.

Od 2019 godine neprestano stižu upozorenja od Allaha. Požari, skakavci, koronavirus,zemljotresi, jaki vjetrovi, ekonomska kriza, neizvjesnost. Opet smo slijepi, gluhi. Nemarni.

Mala smo mi zemlja da rješavamo globalne probleme. Ali kao narod možemo svoje. Sebe lično mijenjati i društvo u kom živimo. Ne možemo za sve kriviti politiku i političare. Oni su odraz našeg stanja.

Jučer u bivšem migrantskom kampu na Lipi migranti se smrzavaju. Gladuju. Mi bez saosjećanja s njihovom patnjom. Toplo nam. Lijepo. Zaspali sretni i zadovoljni. Danas nas zemljotres istjerao iz kuća. Brzo nam se vratilo. Kao bumerang.

Došla dijaspora. Mašallah. Samo koronavirus kao da ne postoji. Loče se, diskoteke i kafići krcati. Nigdje inspekcija. Nek se pune džepovi i budžet. Korona danak ćemo plaćati u januaru.

Jeli sreća para puna vreća? Zbog novca dušu prodati? Nikad više razvoda brakova, djece prepuštene samoj sebi i ulici. Vjerski službenici, alimi, postali pokvareni. U politici nas uglavnom vode oni za koje se kaže od “zla oca i gore matere”. Krivo nam što se džamije grade. Odmah taj novac u fabrike pretvaramo. Za kladionice, alkohol i cigarete imamo. Ne prigovaramo. Gori smo od stoke postali. Zadnji šljam.

Očekujemo nešto, a ne znamo šta! Spas neće doći sam od sebe. Moramo napor uložiti da bi nas Allah spasio.

“Allah neće izmjeniti stanje jednog naroda sve dok on sam sebe ne izmjeni”

A narod se ne mijenja. Ogrezao u grijehu. Upita se čovjek imaju li ljudi  imalo vjere u sebi. Ako i imaju slabo se vidi. Starci su nam nemoralni, omladina neodgojena i raskalašena. Brakovi puni nevjerstva, džamije služe za isticanje. Podredili smo se najgorima od nas!

Šta očekujemo?

Šta očekujemo?

Šta očekujemo?

Nekakav spas s neba. A mi ovakvi kakvi jesmo. Iskvareni do srži.

Sram da nas bude!

Sram da nas bude!

Sram da nas bude!

Griješimo a ipak nam Allah nafaku daje. Mrzimo a on nas obasipa Milošću i Ljubavlju Svojom. Progonimo nemoćne a on nas štiti. Kako smo samo nezahvalni. Opominje nas Gospodar naš ovim iskušenjima ne bi li se popravili. Pokajali. Bojimo li se kazne njegove? Allah brzo i žestoko kažnjava. Ne očekujmo povratak na staro. Na iskvarenost, zlo! Idimo naprijed. Dobru, vjeri, plemenitosti, ljubavi. Ne osvrćimo se nazad. Ništa tamo nema!

Share.

Leave A Reply