Presumpcija nevinosti za ozrenske četnike

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Osveštavanje spomenika „Šajkača“ u Sižju pored Lukavca proizvelo je lavinu reakcija. Sam čin osveštavanja vjerovatno bi prošao nezapaženo da „Šajkača“ nije podignuta u entitetu F BiH.

Povod za naš tekst je posljednje fejzbučenje o ovoj temi Edina Delića, načelnika Općine Lukavac, koji je naveo kako je dozvola/rješenje za gradnju izdato 2013. godine, odnosno tri godine prije nego što je on postao načelnik. Dakle, u vrijeme vladavine SDA.

Pažljivo smo pročitali obrazloženje Delića i ako smo dobro shvatili podizanje spomenika poginulim pripadnicima Vojske RS, čije je kompletno rukovodstvo pravomoćno presuđeno za genocid i najteže ratne zločine pred sudom ustanovljenom u Ujedinjenim nacijama, je legitimno jer niko nije kriv dok se ne dokaže da je kriv.

U tekstu na Facebooku „Ispravka krivog navoda“ Delić je, između ostalog, napisao i da će: „generalno braniti princip individualizacije krivice i presumpcije nevinosti“.

Niko, dakle, nije kriv dok se ne dokaže da je kriv! No, Delić bi trebao znati da ratni zločin ne zastarijeva.

Presumpcija nevinosti za ozrenske četnike je Delićev politički harakiri. Da je htio mogao je provjeriti imena i prezimena pripadnika VRS na spomeniku „Šajkača“ i istražiti njihovo ratni put pa onda na bazi argumenata govoriti o presumpciji nevinosti i komparirati sa žrtvama Cerske i/li Konjević Polja.

Prvi na „Šajkači“ sa lijeve strane je Vaskrsije Goganović, rođen 1937. godine, koji je bio u koloni rezervista 15. maja 1992. godine. Imao je 55 godina i nije poginuo braneći Sižje jer Sižje niko nije napao. Iz Sižja su napadali, sijali smrt…

U prilog je dokument iz Srbije koji je korišten u suđenju Iliji Jurišiću.

Po Delićevoj logici legitimni mogu biti i spomenici nekim drugim vojnim, paravojnim i/li kvislinškim jedinicama jer su poginuli na bojnom polju, a nije im suđeno.

Tako je i sa vojnicima čija su imena na „Šajkači“. Ima li među njima pripadnika jedinice koja je 25. maja 1995. godine granatirala Tuzlu? Ili pripadnika koji su tri godine pod vatrom držali putnu komunikaciju Tuzla – Lukavac – Doboj?

Koliko ih živi na „zemlji Nemanjića“ koja vas čeka ako se od Sižja vozite koji kilometar uzvodno prema Petrovu. Na jednoj od stijena je ispisano kako je Ozren zemlja Nemanjića.

Ima li među poginulim vojnicima i pripadnika jedinica koje su izvršile zločin u Dobošnici?

O svemu tome se trebalo voditi računa! Relativiziranje je opasna stvar, kao i selektivna pravda. Svaka nevina žrtva zaslužuje pijetet i o mrtvima se ne treba govoriti. No, u ovom slučaju historijski fakti su protiv „Šajkače“, a ne institucija premsupcija nevinosti.

Paralela između Sižja i Cerske i/li Konjević Polja je bezobrazna. Spomenici podignuti u Cerskoj su za ljude koji su pronađeni u masovnim grobnicama, baš kao i u Konjević Polju. U bh. entitetu RS, koliko znamo, nema ni jednog spomenika u obliku ljiljana i na kojem su ispisama imena i prezimena pripadnika Armije R BiH. Uglavnom je riječ o šehidskim česmama i spomenicima šehidima koji su ubijani u logorima i genocidu u Srebrenici, a čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama.

Nema paralele sa povratnicima koji ne mogu govoriti bosanski jezik, koji ne mogu podići spomenik mučki ubijenoj djeci Prijedora. Nema!

S druge strane pripadnici Vojske RS iz Sižja su bili rezervisti koji su 15. maja 1992. godine napali Tuzlu. Na vatru je odgovoreno vatrom i oni su stradali. Znači li to što im nije suđeno da je legitimna izgradnja spomenika u Tuzli?

Relativizacija je opasna stvar, kao i brkanje historijskih činjenica. Nije to za svakog. Delić je dokumentom ispravio krivi navod i potvrdio da nije izdao rješenje o izgradnji spomenika, ali je u daljem obrazloženju otišao predaleko. O ideologiji, učešću u agresiji, postdejtonskoj državi… nećemo. Presumpcija nevinosti za ozrenske četnike jednostavno ne važi!

E. Skokić

Spisak poginulih na Brčanskoj Malti: Prvi na spomeniku u Sižju Vaskrsije Goganović

tuzlapress.ba

Share.

Leave A Reply