Probudite se Bosanci i Hercegovci prije nego što opet počne rat

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Piše: Ernad Metaj


Kao svoju najveću političku grešku rahmetli Nijaz Duraković, čovjek koji je živio multietničku ideju slobodne i građanske BiH je naveo što 1992. godine nije formirao patriotske jedinice SDP-a koje bi branile ideju multietične i građanske BiH. Plašio se zamjerki da pravi partijsku vojsku, a tu neodlučnost su najbolje iskoristili mesari i pekari koji su postajali komadanti i ljude vodili u smrt. Rahmetli Nijaz Duraković recimo u Miloradu Dodiku nikada nije vidio istinski potencijal za stvarnu promjenu nacionalističke ideologije u BiH smatrajući da se radi o „seoskoj varalici“. Zvuci harmonike iz Predsjedništva BiH ovih dana su najslikovitiji prikaz toga jer bi Dodik s pjesmom „zavalio“ vlastiti i ostale narode za opstanak na vlasti i odbranu kriminala.

Čini se da je došlo vrijeme u kojem građanske stranke, a posebno SDP i oni koji baštine tekovine ljevice ne smiju ponoviti greške iz devedesetih. BiH neće biti bez Bosanaca i Hercegovaca, znali su to profesor Duraković i za života neumorni Bosanac i Hercegovac Zdravko Grebo koji se tako i izjašnjavao jer se tako identifikovao s državom u kojoj živi. Taj identitet Bosanaca i Hercegovaca ničim ne bi bio suprostavljen kolektivnim, ili bilo kojim drugim identitetima koje ljudi žele, samo bi stvorio ustavni patriotizam kojim bi se gradila ljubav prema državi bez koje ne može biti ni napretka ka stvaranju uslova za bolji život.

Posljednja ocjena da BiH bilježi najsporiji napredak ka usvajanju demokratskih i civilizacijskih vrijednosti bez kojih ne može biti članstva u EU nije smo pitanje opredjeljenja da se bude dio te porodice, već volje i želje predstavnika vlasti da građanima osigura bolji život. Umjesto novih radnih mjesta,većih plaća, bolje zdravstvene zaštite, obračuna s korupcijom, etnonacionalizam nam opet nudi samo povratak u rovove koji nikada od devedestih nisu ni zakopani.

Ne treba da SDP i njemu srodne stranke danas prave vojne jedinice, ali trebale bi zbiti redove i dati vjetar u leđa borbi za građansku BiH od koje niko nema razloga za strah. To je slikovito prošle godine u jednom od intervjua najbolje pojasnio šef evropske diplomacije Josep Borrell koji je rekao.

“Naravno da identitet treba čuvati, ali on je pluralna kategorija. Ja sam Katalonac, Španjolac, Europljanin. Sve su to moji identiteti. I oni nisu međusobno suprotstavljeni”, kazao je Borrell dodajući da to što je netko Hrvat, Srbin ili Bošnjak ne smeta da on istodobno bude Bosanac i Hercegovac i europljanin”.

Oni koji BiH istinski vole i osjećaju svojom državom konačno moraju shvatiti da je međunarodna zejdnica pragmatična, da svoje odluke često podređuje argumentima snage i političke moći na određenom terenu. Niko neće pomoći opstanak BiH ukoliko iz nje ne bude dopirao snažan i jasno artikulisan glas snaga koje to žele. Na žalost još uvijek se neopravdano i pogubno  često stvara dojam da je građanska BiH tek hir tamo nekog Željka Komšića i Vojina Mijatovića koji opet imaju svoje neke skrivene razloge, bila to pomoć SDA, ili rad za BIA-u.

Svako dobronamjeran i pametan shvatiće da sva suština bitke za opstanak države staje u Mijatovićevu reakciju na primitivni muzički performans iz Predsjedništva BiH u kojoj je poručio, „i mene je Srpkinja rodila, moja majka je BiH”. To nas vraća na naše junake s početka priče, profesore Durakovića i Grebu. BiH jednostavno još uvijek ne funkcioniše kao društvo, jer da funkcioniše kako je nekad rekao Grebo državu bi nekako i sklepali. Kada bi se svi osjećali Bosancima I Hercegovcima imali bi funkcionalnu državu u kojoj bi svakom njenom pojedincu bilo potaman jer bi je svi voljeli, što znači da bi u njoj bilo dobro i Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i svima koji se tako ne osjećaju. Do sada su borci za konstitutivnost na svim stranama pobijedili Bosance i Hercegovce, a svako razuman i pametan priznat će da Srbima, Bošnjacima i Hrvatima zbog toga nije bilo bolje. Život je sve teži i skuplji, djeca nam odlaze, ostaju pusta polja i pašnjaci, ali i vile legitimnih predstavnika etničkih grupa.

Svi koji se presele u druge zemlje za njihove zvanične predstavnike su Bosanci i Hercegovci, vrijedni i dobri ljudi koji samo u svoj zemlji ne mogu biti sretni ljudi i zadovoljni radnici. Odricanjem da se identifikujemo sa državom u kojoj živimo mi samo gušimo revolucionarnu ideju koja je stupila na mjesto višestoljetne dominacije feudalnog poretka u kojem su pojedinci samo na osnovu svoje porodične pripadnosti imali unaprijed zagarantovan položaj gospodara ili podanika. Etno – nacionalistički lideri su nam pokazali šta mogu i znaju, vrijeme je da oni koji politiku ne zasnivaju na podjelama pokažu da mogu i znaju bolje. Nije teško, samo se opozicija treba probuditi i konačno početi borbu ne samo za vlast već i za ideje. Bez buđenja Bosanaca i Hercegovaca opet bi nas mogao “zateći” rat.

nap.ba

Share.

Leave A Reply