Stravična priča o kanibalu iz Ruhra

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Joachim Kroll (1933. – 1991.) umnogome je bio tipičan serijski ubojica: nervozan, seksualno nedorastao osamljenik, vrebao je izrazito mlade djevojke. Ono što njegov slučaj čini osebujnim jest činjenica da je ruci pravde izmicao duže od dva desetljeća, premda je djelovao na razmjerno ograničenom teritoriju i imao vrlo nizak kvocijent inteligencije, gotovo na stupnju retardacije. U razdoblju od 8. veljače 1955. do 3. srpnja 1976. godine pod njegovim je rukama izdahnulo najmanje četrnaest duša, a ono što ovu priču čini posebno tragičnom jest činjenica da je više nevinih pojedinaca bilo optuženo za umorstva koja je počinio. Budući da su njihovi životi bili uništeni, slobodno ih možemo pribrojati žrtvama jezivog “kanibala iz Ruhra”.

Uvjeti u kojima je Kroll odrastao bili su sve samo ne idilični. Veći dio njegova djetinjstva uništen je Drugim svjetskim ratom i njegovim posljedicama, siromaštvom i glađu. Oca mu je tijekom rata zarobila ruska vojska i on se nikada nije vratio. U potrazi za kruhom, majka se s 13-godišnjim Joachimom preselila u industrijsku regiju Ruhr. Da njen sin nije poput druge djece, vrlo brzo joj je postalo jasno: škola mu nije išla, a vršnjaci su ga izbjegavali. Premda je rijetko pokazivao osjećaje, na neki je način bio privržen majci, budući da mu je omogućila izoliran život kakav mu je odgovarao. Njena smrt, smatraju psiholozi koji su proučavali Krollov slučaj, događaj je koji je povučenog mladića gurnuo u ralje ludila. Samo tri tjedna nakon njezina sprovoda, prvi put je ubio.

Devetnaestogodišnja Irmgard Strehl bila je bistra ali svojeglava djevojka. Kad se, zbog neke sitnice, posvađala s roditeljima, odlučila je pobjeći od kuće. Dok je koračala seoskom cestom, privukla je pažnju Joachima Krolla. Ni jedno ni drugo nisu imali pojma da će njihov susret izmijeniti sve. Kroll će kasnije ispričati da uopće nije planirao ubiti tu djevojku. Predložio joj je da zajedno odu u šumu, a nakon što ga je prezirno odbila, u njemu se nešto prelomilo. Iz džepa je izvadio nož koji je uvijek nosio sa sobom i zarinuo ga u djevojčin vrat. Truplo je odvukao u staju, a potom se nad njim seksualno iživljavao.

Punih trinaest mjeseci je mirovao, hraneći se fantazijama o zločinu koji je počinio. S vremenom, slike u njegovoj svijesti počele su blijedjeti, a žeđ za krvlju postajala je sve jača. Sljedeće žrtva, Erika Schueletter, bila je još mlađa: imala je samo 12 godina kad ju je monstrum zadavio! Nedugo nakon toga, Kroll seli u Duisburg, što je obilježio napadom na 23-godišnju beskućnicu. Silovao ju je i davio dok se nije prestala otimati. Misleći da je mrtva, napustio je poprište zločina. Žilava žena nekim je čudom preživjela, no policiji nije bila od velike pomoći: duboko traumatizirana, nikakvih detalja o napadaču nije se sjećala.

Tijelo 13-godišnje Klare Tesmer pronađeno je u polju nedaleko od rijeke Rhine, a obdukcija je pokazala da je bila silovana i zadavljena. U blizini tog područja skončala je i 16-godišnja Manuela Knodt. Ovaj put, Kroll je promijenio modus operandi: nakon što je žrtva prestala disati, nožem je odrezao komade mesa s njene stražnjice a potom ih, otrčavši kući, skuhao i pojeo! Istraga je bila u punom zamahu kad je došlo do preokreta koji je Krollu omogućio da nastavi ubijati: liječeći tko zna kakvu krivnju, mladi Horst Otto priznao je ubojstvo Knodt. Osuđen je na doživotnu robiju, a slučaj je zatvoren.

Naredne tri godine Kroll je kontrolirao svoje mračne porive, da bi potom u kratkom roku ubio tri mlade djevojke. Ono što je prestravilo ljude bila je činjenica da su dijelovi njihovih tijela odstranjeni. Kako to biva u slučajevima javne histerije, trebalo je hitno pronaći krivca. Osuđivani seksualni prijestupnik Walter Quicker, koji je živio u tom području, činio se idealnim sumnjivcem. Premda je tvrdio da se “iz temelja promijenio” te da s ubojstvima nema veze, nitko mu nije vjerovao. Strahujući da će uskoro ponovno završiti u zatvoru, gdje su ga ranije zlostavljali, objesio se na tavanu obiteljske kuće.

Uslijedio je još jedan period višemjesečnog mirovanja, a onda je Kroll ponovno udario. Nedugo nakon što je u grmlju pronađeno nago i unakaženo tijelo Ursule Rohling, djevojke iz imućne obitelji, za ubojstvo je osumnjičen njen zaručnik Adolf Schikel. Iscrpljujuće, često netaktično policijsko ispitivanje, nepovjerenje okoline i činjenica da je na brutalan način izgubio ženu s kojom je planirao provesti život, nesretnog su mladića gurnuli preko ruba. Bacio se u rijeku s kamenom oko vrata.

Tri mjeseca kasnije, Kroll je u lokvi kišnice utopio petogodišnju Ilonu Harke. Netipično, sljedeća meta njegove manijakalne požude bila je starija žena, 62-godišnja Maria Hettgen. Obje je silovao i mučio prije smrti, baš kao i školarku Juttu Rahn. Za umorstvo potonje optužen je njen susjed Peter Shay, koji se zatekao na krivome mjestu u krivo vrijeme. Nedužni čovjek u zatvru je proveo petnaest mjeseci, što je stvarnom ubojici dalo priliku da na stravičan način ubije još dvije djevojčice. Posljednju i najmlađu žrtvu, četverogodišnju Marion Ketter, ugrabio je s igrališta i odvukao u stan. Nakon što je malenu silovao i ubio, njeno tijelo je raskomadao te dijelove skuhao s mrkvama i krumpirom. Ono što je od nje preostalo bezbrižno je bacio u nužnik i povukao vodu. Bila je to greška koja će dovesti do ubojičina pada.

Naime, komadi ljudskog mesa začepili su odvod u susjednom stanu, a nakon što je vodoinstalater izišao na teren, stravična istina je otkrivena. Čim su mu pokucali na vrata, Kroll je  policajcima ponosno prepričao svoju dugogodišnju povijest ubijanja. Da se ne radi o ludom hvalisavcu, postalo je jasno čim su zavirili u njegov hladnjak: bio je pun ljudskih ostataka. Joachim Kroll, koji nije pokazao ni traga kajanja za počinjena zvjerstva, osuđen je na doživotnu robiju. Njegovo okrutno srce prestalo je kucati jednoga srpanjskog jutra, kad je u snu umro od infarkta.

Piše: Lucija Kapural

Povijest.hr

Share.

Leave A Reply