Rodimo se. Plačući dolazimo na ovaj svijet. Onda nas odgajaju, uglavnom usmjeravaju. Svi smo mi prinčevi i princeze svojih roditelja. Često preko nas svoje neostvarene želje pokušavaju ostvariti. Nije to iz mržnje, već iz ljubavi. Jer načinimo previše pogrešnih izbora u životu. Ne želimo da se to ponovi našoj djeci.
I tako, rastemo. Bezbrižno u igri i mašti djetinjstvo prolazi. Sanjamo snove i polako se otiskujemo iz roditeljskih gnijezda. Zaplovimo u svijet prvim nesigurnim koracima. A onda sve smjelije i smjelije koračamo. Krčimo svoj put u neku ljepšu i svinetliju budućnost.
Rijetki ostvare svoje sne. Većina zaglavi u nekom međuprostoru između neostvarenih želja, životnih okolnosti i pogrešnih odluka. A vrlo mali broj doživi istinsku sreću i mir u duši.
I na kraju krajeva svi jako želimo upravo tu sreću i mir u duši. Rijetki to postignu. Jer nije sreća u velikim stvarima, u posjedovanju, u tome da budeš ugledan i poznat. Sreća je u bezuvjetnom davanju, u zadovoljstvu s malim.
Ljudi često proputuju cijeli svijet, tražeći sreću. Na kraju shvate da je sreća ostala upravo tamo gdje su je tražili.
Zavirite malo u sebe, u svoje srce, pronaći ćete odgovore na pitanja koja su vam odavno potrebni!
Ameldin Delalić
