Uništeni snovi palestinske djece

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Malo dijete je ranjeno. U ruci čvrsto stišće kovanicu. Kovanicu kojom je trebalo kupiti slatkiš. Kovanica je dar od oca kojeg više nema. Nema ni kuće. Nema doma i osmijeha najmilijih.

Malo dijete je ranjeno. Trpi ogromne bolove. Trpi i ne shvata. Zbog čega? Zašto? Šta je skrivilo? Zašto su ti neki ljudi morali srušiti njihov dom, ubiti sve članove njegove porodice, a njega raniti.

Samo zato jer je musliman. Pa kakav je to grijeh biti musliman. Sjeća se dijete i majčinih priča. Sjeća se i da je majka govorila kako su muslimani svi braća. A nigdje braće da pomognu. Zaokupljena braća stjecanjem bogatstva. Zlatom, novcem, skupocjenim automobilima.

Ne mare braća muslimani za njihovu patnju. A tko zna. Možda to i nisu muslimani. Jer muslimani su kao jedno tijelo. Koji god organ zaboli, zaboli cijelo tijelo. Ne shvata to malo dijete. Beba takoreći. A i kako bi. Gorak ukus osjeća. Zbog smrti svih članova porodice. Zbog tog slatkiša kojeg nikad neće kupiti. Čak i sam pogled na slatkiš bit će bolan i pun gorčine.

Ne sanja malo dijete iz Palestine. Ne mašta. Zaboravilo je da postoje slatkiši,igračke i novčići koji babo daruje za Bajram. Da kupi sebi nešto. Skromno, dječije. Ne sanja. Samo želi. Jednu želju. Da se što prije susretne sa majkom, babom, braćom, sestrama. Taj susret znači smrt. Smrt koje se neiskvarena dječija duša odavno ne boji. Jer smrt je susret s onima koje voli. Smrt je za nju prestanak patnje i boli.

 

Share.

Leave A Reply