Život šesteročlane obitelji u 24 kvadrata: ‘Simuliramo normalan život, ali i sad je lijepo na neki način‘

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Četrdesettrogodišnji Željko zbog psihičkih poteškoća i nekoliko dijagnoza u mladoj dobi je poslan u prijevremenu invalidsku mirovinu

Kad je užežin Stare godine okolicu Petrinje najjače udario potres, stanovnik sela Strašnik u sklopu petrinjske općine Željko Salamun – kao, nažalost, i mnogi drugi u toj zoni – u desetak sekundi s obitelji je ostao bez krova. A kako jedna nevolja rijetko dolazi sama, tako se i ova – onako baš nesretno – nakalemila na već postojeće nedaće u životu familije Salamun, piše Slobodna Dalmacija.

Četrdesettrogodišnji Željko zbog psihičkih poteškoća i nekoliko ozbiljnih dijagnoza u mladoj dobi je poslan u prijevremenu, invalidsku mirovinu u poduzeću “Dalekovod” u Velikoj Gorici, gdje je radio kao tokar. To ne znači samo jedan životni poraz, priznanje da je radno, de facto, nesposoban, nego i skoro pa za dvije trećine manju plaću. Sa šest ili čak više tisuća kuna tako je Željko s prihodom pao na oko 2200 kuna, pa je glavnom hraniteljicom obitelji postala njegova supruga Silvija Salamun, odnedavno u stalnom radnom odnosu u trgovini mješovitom robom u susjednom selu, i pripadajućom plaćom od 3500 kuna.

Nažalost, ni Silvija nije najboljega zdravlja; astmatičarka je, bronhiji je muče kronično. Ipak, sretna je što ima, nakon puno “letećih godina”, stalni ugovor i pravi posao kojega mora čuvati. Zbog toga je prisiljena ostati u ruševnoj kući u Strašniku, jer ako izgubi posao, familija gubi tu, kakvu-takvu financijsku sigurnost.

Sumorno ozračje

A to im je prijeko potrebno, i ne samo zbog kredita kojega su – kakva ironija! – u boljim danima podigli da bi obnovili gornji kat kuće. Da, iste one kuće koja je sad “zakićena” crvenom naljepnicom kao potpuno neuvjetna, štoviše opasna za stanovanje…

Sigurnost i financijska stabilnost je obitelji Salamun potrebna i zbog dvoje djece. Dora ima sedam godina i ide u prvi razred osnovne škole u susjednoj Gori, a Dorian je star dvanaest i pohađa peti razred, te ima problem. Naime, Dorian je dječak s autizmom, dijete je s posebnim potrebama koje pohađa prilagođenu nastavu uz pomoć asistenta u istoj toj školi, a sam je neprilagođen, od ostale djece neprihvaćen. Reklo bi se “teško dijete”, jedno od onih koje mogu napredovati ali s njima treba puno, jako puno raditi. Njemu bi majka trebala biti pri ruci cijeloga dana kao najbolja i najmotiviranija odgajateljica, no njegova požrtvovna majka Silvija mora raditi u trgovini mješovitom robom. I to za plaću kojom jedva spajaju kraj s krajem…

image

Željko Salamun ispred kuće u kojoj života više nema

Tom Dubravec/cropix

U tom egzistencijalno sumornom ozračju familiju Salamun, s kojom u zajednici živi i Željkova majka-udovica, još je snašao i potres. Onaj 28. prosinca bio je fatalan po njihov skromni dom; u očaju je tada Željko zavapio za pomoć putem društvenih mreža, zatražio je kućicu u koju će se obitelj skloniti. U međuvremenu im se priključio i Silvijin ostarjeli otac, 84-godišnji Ivan Galijan jer mu je nelagodno u nedalekom Graberju u kućici biti sam, a dobri ljudi su priskočili u pomoć. Stigla je kamp-kućica, pa kontejner koji prokišnjava, da bi stigao i jedan komforni, opremljen upotrebljivim WC-om s tušem, od 24 “kvadrata”. U njemu trenutno, i još tko zna do kada, spavaju svi, njih šestero u tri prostorijice koje zapravo ne možete ni zamisliti.

– Izvolite u garažu, tamo imamo peć na drva, pa nešto i skuhamo – nudi Željko dok čeka suprugu da se vrati navečer s posla. Mi je također čekamo, e kako bi sa Salamunima proveli večer u onom kontejneru, jednom od domova “za prvu ruku” koji će mnogim stanovnicima šireg područja Petrinje, Siska i Gline pomoći da se ne smrznu ove ciče zime. A ona je na Banovini taman pokazala bijele, oštre zube…

 

Share.

Leave A Reply